Od trenutka kad sam otvorio vrata bakine kuće, znao sam da se taj dan neće odvijati onako kako sam zamislio – srce mi je drhtalo, a osmijeh mi je bio lažan. Sve što sam želio bilo je da moji svjetovi pronađu zajednički jezik, ali stare rane, nerazumijevanje i suze vrtili su se kao oluja kroz nas troje bez milosti. Sad se pitam jesu li ljubav i tradicija zaista dva čvrsta zida ili možemo pronaći vrata između njih?