Crvene cipele i suze na maturalnoj večeri: Priča Lejle Hadžić

Crvene cipele i suze na maturalnoj večeri: Priča Lejle Hadžić

Zovem se Lejla Hadžić i nikada neću zaboraviti noć kada su crvene cipele postale simbol svega što sam izgubila i pronašla. Umjesto plesa i smijeha, stajala sam sama ispred škole, dok su mi suze klizile niz lice, a kiša natapala moju haljinu. Te večeri sam shvatila koliko boli nepravda, ali i koliko snage leži u oprostu i ljubavi prema sebi.

Pjena, smijeh i suze: Noć kada smo okupali grad

Pjena, smijeh i suze: Noć kada smo okupali grad

Nikad neću zaboraviti tu večer kad smo, vođeni ludilom i željom za bijegom od svakodnevice, iznijeli staru kadu na ulicu i napunili je pjenom. Smijali smo se, pjevali i osjećali slobodu, ali ispod površine skrivala se bol koju nitko nije znao osim mene. Ta noć promijenila je naše prijateljstvo i natjerala me da se zapitam što zapravo znači biti sretan.