Moja priča počinje na bolničkom hodniku, gdje sam prvi put susrela Lejlu, djevojku čije je lice zauvijek promijenila nesreća. Kroz godine, naše prijateljstvo postalo je utočište od osude, obiteljskih napetosti i borbi sa samima sobom. Ovo je priča o tome kako sam naučila prihvatiti ožiljke – ne samo Lejlina, nego i vlastite.
Odrasla sam u obitelji gdje su pravila bila stroga, a očekivanja još stroža. Godinama sam pokušavala biti savršena kći, ali unutarnji nemir i želja za slobodom rasli su iz dana u dan. Ovo je priča o mom bijegu iz zlatnog kaveza, o boli, sukobima i pronalasku vlastitog glasa.
Osam mjeseci dajem pola svoje plaće roditeljima za obnovu stana, a osjećam se kao da gubim sebe. Odrastao sam pod njihovom strogom kontrolom, uvijek između majčine tjeskobe i očeve hladnoće. Sada, kao odrasla osoba, pitam se gdje završava dužnost, a počinje moje pravo na život.
Moj brat Filip i ja bili smo nerazdvojni, sve dok naši roditelji nisu meni kupili auto. Od tog dana, naš odnos se raspao, a ja sam ostala sama s krivnjom i pitanjima. Ovo je priča o ljubomori, obiteljskim očekivanjima i boli kad izgubiš nekoga tko ti je bio sve.
