Nakon što me muž napustio, sama sam odgojila sina, a sada se, nakon vlastitog razvoda, vratio živjeti k meni. Sve što sam godinama gradila – mir, rutinu, osjećaj sigurnosti – sada je poljuljano njegovim povratkom, tajnama i neizgovorenim riječima. Pitanje je: možemo li ponovno pronaći zajednički jezik i toplinu doma ili je sve što smo imali zauvijek izgubljeno?
Moja svakodnevica se promijenila onog dana kad sam mamu dovela u svoj stan u Sarajevu. Između osjećaja dužnosti i vlastite iscrpljenosti, borim se s krivnjom, nerazumijevanjem porodice i vlastitim granicama. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i pokušaj da pronađem smisao u svemu što proživljavam.
Moje ime je Jadranka. Nakon što su mi djeca otišla iz kuće, ostala sam sama sa snahom s kojom nikako ne mogu pronaći zajednički jezik. Kad sam potražila utjehu kod kćeri, naišla sam na zid šutnje i osjećaj odbačenosti, pa se pitam gdje sam pogriješila i ima li još mjesta za mene u životima moje djece.
Zovem se Marija. Nakon smrti muža, moj dom i obitelj su se raspali u tišini nerazumijevanja i hladnoće. Ovo je priča o tome kako sam tražila svoje mjesto pod suncem, između snaje koja me nije željela i kćeri koja je imala svoj život.
Moj sin Ivan vratio se kući nakon bolnog razvoda, a naš mali stan u Sarajevu postao je poprište starih rana i novih nesporazuma. Dok pokušavam razumjeti gdje sam pogriješila kao majka, suočavam se s vlastitim osjećajem krivnje, ali i nadom da će Ivan pronaći novu sreću. Ova priča je moj pokušaj da shvatim što znači biti roditelj kad djeca odrastu, ali se ipak vrate.
