Moja priča počinje u trenutku kada sam shvatila da više ne živim svoj život, već život svoje kćeri i njezine djece. Uvijek sam vjerovala da je biti baka najveći blagoslov, ali sada se pitam gdje sam nestala ja. Ovo je priča o ljubavi, iscrpljenosti i granicama koje često ne znamo postaviti onima koje najviše volimo.
Moja kćerka Ivana me godinama nagovarala da se preselim kod nje i njene obitelji u Zagreb, uvjeravajući me da će mi biti bolje nego sama u našem starom stanu u Sarajevu. Kad sam napokon pristala, suočila sam se s hladnoćom, nerazumijevanjem i osjećajem da sam višak. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje je nestala toplina doma i što zapravo znači biti potreban.
Zovem se Ivana Kovačević i ovo je priča o ljetu kad se naša porodica skoro raspala zbog novca, starenja i davnih nepravdi. Dvorište mojih roditelja postalo je poprište tihih očekivanja, neizgovorenih zamjerki i bolnih istina. I danas se pitam jesmo li ikada imali hrabrosti reći jedni drugima istinu u oči.
Moje ime je Eva i cijeli moj svijet stao je onog dana kad sam morala odlučiti što je najbolje za mog starog očuha Ivana, koji je ostao sam u trošnoj kući na kraju sela. Između brige za svoju kćer Lanu i svakodnevnih borbi s poslom, osjećala sam se rastrgano između prošlosti i budućnosti. Ova priča je o ljubavi, krivnji i hrabrosti da pronađemo novo mjesto koje možemo nazvati domom.
