U nedjeljno jutro, noseći punu torbu hrane i ljubavi, došla sam do stana svog sina, ali on mi nije otvorio vrata. Cijeli život sam mu bila podrška, žrtvovala sam se i trudila da mu ništa ne fali, a sada osjećam samo hladnoću i prazninu. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i zašto ljubav ponekad nije dovoljna.
Zovem se Ivana i nakon razvoda ostala sam sama sa sinom Damirom. Kada sam napokon pronašla ljubav, Damir je učinio sve da mi je oduzme. Danas se borim s oprostom i pitanjem imam li pravo na vlastitu sreću.
Jedne večeri, pronašla sam popis pravila na svom frižideru, napisan rukom moje snahe. Moj sin i njegova supruga, kojima sam otvorila vrata svog stana kad im je bilo najteže, počeli su postavljati uvjete kao da sam ja gost. Osjećaj izdaje i nemoći preplavio me, a borba za vlastiti dom pretvorila se u borbu za poštovanje i ljubav u obitelji.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam posvetila sinu Dariju. Nakon što ga je bivša supruga povrijedila, nadala sam se da će pronaći sreću, ali kad se vratio ženi koja mu je slomila srce, naš odnos se zauvijek promijenio. Sada, u tišini stana, pitam se gdje sam pogriješila i ima li majka pravo miješati se u sinovljeve izbore.
Slučajno sam čula sina kako planira moj odlazak u dom za starije i prepisivanje stana na sebe. Srce mi se slomilo, ali odlučila sam da neću šutjeti. Ovo je moja borba za dostojanstvo, obitelj i istinu.
Moje ime je Ljubica i uskoro punim sedamdeset godina, ali umjesto radosti, osjećam samo prazninu jer me moj sin Ivan izbjegava zbog svoje supruge. U ovom pismu otvaram srce, preispitujem vlastite greške i tražim savjet kako vratiti sina u svoj život. Moja priča je vapaj svima koji su osjetili bol udaljenosti u vlastitoj obitelji.
