Moja kćerka Ivana ima 38 godina i želi postati majka, ali nema partnera. Osjećam se rastrgano između podrške njezinoj želji i straha od osude okoline. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovore u sebi i među vama.
Na večeri punoj napetosti, dok sam čekala vijest o rođenju svog prvog unuka, suočila sam se s bolnom istinom: moja kćerka Lejla me nije željela uz sebe. U toj noći prepunoj suza i sjećanja, morala sam pronaći novu snagu i smisao u ulozi bake, iako sam osjećala da gubim i kćerku i dio sebe. Ovo je priča o ljubavi, granicama i ponovnom pronalasku mjesta u vlastitoj porodici.
Moja starija kćerka, Ivana, priznala mi je da se cijeli život osjećala manje vrijednom od svoje sestre i brata. Njene riječi su me pogodile kao grom iz vedra neba i natjerale me da preispitam svaki trenutak svog majčinstva. Ovo je priča o boli, nesporazumima i mojoj borbi da ponovo izgradim mostove ljubavi u našoj porodici.
Jedne olujne noći suočila sam muža, Darija, s njegovom stalnom odsutnošću – uvijek kod svoje majke ili zakopan u poslu. Moje majčinstvo pretvorilo se u tihu borbu protiv samoće i ravnodušnosti. Ovo je priča o tome kako sam tražila svoj glas u obitelji koja kao da za mene nije imala mjesta.
Sve se promijenilo onog dana kad mi je Lana, moja trinaestogodišnja kćerka, tiho rekla da ju je otac pitao može li otići iz našeg doma. U tom trenutku, svijet mi se srušio, a ja sam ostala sama pred pitanjima na koja nisam imala odgovore. Ovo je priča o borbi za obitelj, o boli i snazi koju sam morala pronaći u sebi.
Nikada nisam mislila da će jedan običan put vlakom iz Sarajeva za Zagreb promijeniti cijeli moj život. Ušla sam u vagon kao obična žena, a izašla s bebom u naručju, suočena s pitanjima, strahovima i ljubavlju koju nisam znala da imam. Ovo je priča o tome kako sam postala majka na najneobičniji mogući način.
U 47. godini života, dok sam mislila da su svi veliki životni izazovi iza mene, saznala sam da sam trudna. Umjesto radosti, ova vijest je izazvala potres u mojoj porodici i otvorila stare rane, strahove i predrasude. Ovo je moja priča o boli, nadi i borbi da budem majka kad to niko ne očekuje – pa ni ja sama.
Na obiteljskom ručku sam izgubila svijest od iscrpljenosti, jer moj muž Dario nije preuzeo ni djelić brige oko našeg novorođenčeta. Osjećala sam se potpuno sama, iznevjerena i ponižena pred cijelom obitelji. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i pitanje – ima li još nade za nas?
Moj sin Marko je godinama bio udaljen od mene, a ja sam to pripisivala njegovoj zrelosti i potrebi za samostalnošću. Tek kada je završio u bolnici, suočila sam se s njegovim tajnama i ljudima koji su ga poznavali bolje nego ja. Sada se pitam jesam li ikada zaista bila majka kakvu je trebao.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti noć kad sam morala ostaviti svog sina Davida u bolnici. Srce mi je pucalo dok su se oko mene lomile riječi, pogledi i tišina moje porodice, a ja sam se borila s vlastitim demonima i osjećajem krivnje. Ovo je priča o boli, nerazumijevanju, ali i tračku nade koji me drži da nastavim dalje.
Moje ime je Snježana i cijeli život sam nesvjesno birala sina Ivana ispred kćeri Maje. Tek kad su mi se djeca udaljila, shvatila sam koliko boli kad te vlastita krv pogleda kao stranca. Danas se pitam ima li povratka nakon što sam izgubila povjerenje vlastite kćeri.
Moje ime je Snježana i moj svijet se srušio jedne ljetne večeri kad sam saznala za muževu prevaru, baš dok smo svi sjedili za stolom kod moje mame. Godinama sam pokušavala izgraditi novi život i popraviti odnos s kćeri Lanom, koja mi nije mogla oprostiti što je naša porodica nestala. Danas, dok u ruci držim šaku crnog ribiza iz bakinog vrta, pitam se – može li se zaista oprostiti i krenuti ispočetka?
