Ostavila sam sina kod svoje majke na tjedan dana, vjerujući da činim najbolje za njega. Povratak me suočio s istinama koje su me slomile i natjerale da preispitam sve što sam znala o obitelji i povjerenju. Ovo je moja priča o boli, oprostu i borbi za budućnost vlastitog djeteta.
Ja sam Sanja, majka dječaka koji je rođen bez ušiju. Naša borba za njegov sluh i prihvaćanje u društvu bila je ispunjena bolom, nadom i neočekivanim preokretima. Ovo je priča o obiteljskim sukobima, snazi majčinske ljubavi i vječnom pitanju: je li čudo uvijek blagoslov?
Zovem se Ivana i moj život se preokrenuo kad je majka mog muža, gospođa Ljiljana, odlučila ‘pomoći’ nakon rođenja našeg sina. Umjesto podrške, doživjela sam kritike, napetost i osjećaj da gubim vlastitu obitelj. Sada se pitam ima li naš brak uopće budućnost ili je sve već izgubljeno.
U gluho doba noći bježim s dvoje djece iz doma punog nasilja. Na hladnim stepenicama, odbijena od najbolje prijateljice, osjećam se izgubljeno između očaja i potrebe da nastavim dalje. Dok mi se djeca privijaju uz mene, pitam se ima li još itko u ovom gradu tko bi nam pružio ruku.
Moja kćerka Ana se nakon razvoda vratila kući sa svojom djevojčicom. Vjerovala sam da joj pomažem da ponovno stane na noge, ali s vremenom sam shvatila da sam postala samo njezina dadilja, kuharica i bankomat. Sada se pitam gdje završava majčinska ljubav, a gdje počinje samoponiženje.
Ovo je moja priča, priča o Ani iz Sarajeva, koja je godinama živjela u tišini nakon što je sin Ivan otišao trbuhom za kruhom u Njemačku. Kroz svakodnevne borbe, usamljenost i obiteljske nesuglasice, naučila sam što znači biti majka koja čeka, nada se i prašta. No, život mi je na kraju donio iznenađenje koje nisam očekivala.
Moj život se preokrenuo kada sam, uz svoju kćer, postala majka i dječaku kojeg je njegova biološka majka ostavila zbog karijere. Kroz svakodnevne borbe, predrasude okoline i vlastite sumnje, naučila sam što znači istinska ljubav i žrtva. Ovo je priča o boli, oprostu i snazi žene koja je odlučila voljeti dijete koje nije rodila.
U ovoj priči otkrivam kako sam, kao svekrva, došla nenajavljeno u stan svog sina i snahe, misleći da ću pomoći, a zapravo sam otvorila Pandorinu kutiju obiteljskih nesporazuma. Suočila sam se s vlastitim predrasudama, ali i s istinskim izazovima mlade majke u današnjoj Bosni i Hrvatskoj. Na kraju, pitam se jesam li bila pravedna ili sam samo nastavila lanac nerazumijevanja među generacijama.
Od trenutka kad mi je Dino rekao da želi dovesti svoju djevojku u naš stan, osjećam nemir i strah. Godinama sam sama podizala sinove, žrtvujući sve za njih, a sada se pitam imam li pravo reći ‘ne’ njegovoj sreći. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom – jer gdje prestaje majčina žrtva, a počinje pravo na vlastiti život?
Zovem se Amela Hadžić i ovo je priča o tome kako sam se borila za svoju kćerku Lejlu, dok su mi svi govorili da odustanem. Nakon teškog poroda i borbe s depresijom, suočila sam se s osudom porodice i društva. Ipak, ljubav prema djetetu dala mi je snagu da nastavim, iako sam često bila na rubu.
Ovo je priča o meni, Ivani, koja se nakon rođenja kćeri našla zarobljena između ljubavi prema mužu i majci. Suprug mi je zabranio da moja mama pomaže oko bebe, ostavljajući me samu i iscrpljenu. Svakodnevno se borim s osjećajem usamljenosti, dok pokušavam pronaći snagu za sebe i svoje dijete.
Moje ime je Ivana i osjećam se kao da sam zarobljena između dvije osobe koje bi mi trebale biti najveća podrška – moje majke i bivšeg muža. Njihovo savezništvo protiv mene zbog odgoja naše kćeri Ane slama mi srce i tjera me da preispitujem vlastitu vrijednost kao majke. Ovo je priča o borbi za svoje dijete, ali i za vlastiti glas.
