Moja priča počinje na dan kada sam shvatila da moja kćerka nije dobrodošla za istim stolom kao moj sin. Svekrvina stara tradicija favoriziranja jednog djeteta razdire našu obitelj, a ja se borim između ljubavi prema djeci i želje da sačuvam mir. Svaka riječ, svaki pogled, postaje borba za pravdu i dostojanstvo moje djece.
Sve se promijenilo one olujne noći kada je moja unuka, uplakana i promrzla, pokucala na moja vrata, a moja kćerka, Lejla, nestala bez traga. Kroz ovu priču proživljavam krivnju, otkrivam porodične tajne i pitam se gdje sam pogriješila kao majka. Ovo je priča o ljubavi, gubitku i nadi da će nas istina možda jednog dana ponovno spojiti.
Moje ime je Viktorija i živim u Sarajevu. Oduvijek sam bila ponosna na svog sina, ali prema kćerki sam osjećala samo razočaranje i ljutnju. Ovo je priča o tome kako su moje odluke i osjećaji prema djeci oblikovali našu porodicu i mene samu.
Ja sam Ljiljana iz Osijeka. Nakon što sam otišla u mirovinu i prestala financijski pomagati kćeri, ona me počela izbjegavati i više ne dovodi mog unuka. Osjećam se izdano, usamljeno i pitam se gdje sam pogriješila kao majka.
Moje ime je Ivana i već godinama pokušavam pronaći ravnotežu između svoje obitelji i svekrvine stalne kritike. Jedan poziv promijenio je sve i natjerao me da preispitam granice, ljubav i vlastitu snagu. Ovo je priča o tome kako sam, između suza i bijesa, naučila boriti se za sebe i svoje dijete.
Zovem se Ivana i nikada nisam željela djecu. Moj muž, roditelji i cijelo društvo to mi nisu mogli oprostiti – godinama sam se borila s osjećajem krivnje, prkosom i čežnjom za slobodom. Ovo je moja priča o tome što znači biti drugačija u zemlji gdje je majčinstvo svetinja.
Moja kćer Nikolina je cijeli život tvrdila da ne želi djecu. Sada, suočena s neočekivanim majčinstvom, traži moju pomoć, a ja se pitam jesam li dovoljno jaka da je podržim. Ovo je priča o majčinskoj ljubavi, nesigurnostima i granicama koje nas život tjera da preispitamo.
Moj sin Ivan želi napustiti naš dom i preseliti se u staru ljetnu kuću na selu, a ja to ne mogu prihvatiti. U ovoj priči proživljavam unutarnju borbu između želje da ga zaštitim i potrebe da ga pustim da odraste. Kroz sukobe, sjećanja i razgovore, pokušavam pronaći odgovor na pitanje: kada je vrijeme pustiti dijete da krene svojim putem?
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad sam rodila svog sina, a onda ga ostavila u bolnici. Ova priča je moj pokušaj da objasnim zašto sam to učinila, suočena s vlastitim demonima i pritiscima društva. Možda ćete me osuditi, ali možda ćete i razumjeti – jer život nije uvijek crno-bijel.
Moja kćerka Ivana ima 38 godina i želi postati majka, ali nema partnera. Osjećam se rastrgano između podrške njezinoj želji i straha od osude okoline. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovore u sebi i među vama.
Na večeri punoj napetosti, dok sam čekala vijest o rođenju svog prvog unuka, suočila sam se s bolnom istinom: moja kćerka Lejla me nije željela uz sebe. U toj noći prepunoj suza i sjećanja, morala sam pronaći novu snagu i smisao u ulozi bake, iako sam osjećala da gubim i kćerku i dio sebe. Ovo je priča o ljubavi, granicama i ponovnom pronalasku mjesta u vlastitoj porodici.
Moja starija kćerka, Ivana, priznala mi je da se cijeli život osjećala manje vrijednom od svoje sestre i brata. Njene riječi su me pogodile kao grom iz vedra neba i natjerale me da preispitam svaki trenutak svog majčinstva. Ovo je priča o boli, nesporazumima i mojoj borbi da ponovo izgradim mostove ljubavi u našoj porodici.
