Jednog jutra sam, slomljena i izgubljena, ostavila muža i djecu kod svekrve u Sarajevu i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajem krivnje, ali i neizdrživom potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale zarobljeno između očekivanja drugih i vlastitih snova.
Moje ime je Ivana i dolazim iz malog sela kod Livna. Prvi put sam rekla ‘ne’ svojoj majci i prekinula poziv, što je pokrenulo lavinu osjećaja krivnje, ali i želje za slobodom. Kroz obiteljske konflikte, osjećaj otuđenosti i potragu za identitetom, suočavam se s pitanjem mogu li biti svoja bez da povrijedim one koje volim.
Moj svijet se srušio jednim telefonskim pozivom moje kćeri Lejle, koja mi je uputila riječi koje su mi zauvijek promijenile pogled na mirovinu. Suprug i ja smo napokon odlučili uživati u zasluženom odmoru, ali osjećaj krivnje i sumnje zbog njezinih riječi ne prestaje me proganjati. Je li pravo na mir i sreću u starosti sebičnost kad djeca pate?
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad sam saznala da mi baka nije jela tri dana. Ta vijest me pogodila kao grom iz vedra neba i natjerala me da preispitam sve svoje odluke, odnose i prioritete. Ovo je priča o borbi s krivnjom, obiteljskim nesuglasicama i pokušaju da popravim ono što sam dopustila da se raspadne.
Te noći, dok sam se vraćala s posla, nisam znala da se moj sin Amar bori za život nekoliko ulica dalje. Sve što sam osjećala bila je nelagodna tišina i hladnoća, a onda su mi policijska svjetla zauvijek promijenila život. Ovo je priča o boli, krivnji i pitanjima koja me proganjaju svakog dana.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad mi je susjeda pred dućanom rekla da mi baka nije jela tri dana. Taj trenutak pokrenuo je lavinu sumnji, krivnje i starih obiteljskih rana. Ovo je priča o tome kako sam, između posla, obiteljskih svađa i vlastitih strahova, pokušala spasiti ono što je ostalo od naše obitelji.
Moje ime je Elvira i još uvijek osjećam težinu onih petnaest minuta kad sam prvi put ostavila svog sina kod mame. Povjerenje, strah i krivnja isprepliću se u meni svaki put kad se sjetim tog dana. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje prestaje briga, a počinje neodgovornost.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad mi je susjeda pred dućanom rekla da mi baka nije jela tri dana. Taj trenutak pokrenuo je lavinu sumnji, krivnje i starih obiteljskih rana. Ovo je priča o tome kako sam, između posla, obiteljskih svađa i vlastitih strahova, pokušala spasiti ono što je ostalo od naše obitelji.
Jednog običnog dana, slučajno sam vidjela svog šogora, Dinu, s drugom ženom. Odlučila sam šutjeti kako ne bih povrijedila svoju trudnu sestru, Anu. Danas, nakon svega što se dogodilo, svi me gledaju kao krivca, a ja se pitam jesam li napravila pravu stvar.
Sve se promijenilo one olujne noći kada je moja unuka, uplakana i promrzla, pokucala na moja vrata, a moja kćerka, Lejla, nestala bez traga. Kroz ovu priču proživljavam krivnju, otkrivam porodične tajne i pitam se gdje sam pogriješila kao majka. Ovo je priča o ljubavi, gubitku i nadi da će nas istina možda jednog dana ponovno spojiti.
Ovo je priča o meni, Ivani, koja je morala donijeti najtežu odluku u životu – smjestiti oca u dom za starije osobe. Suočavam se s osudom sestre i majke, osjećajem krivnje i pitanjem jesam li izdala vlastitu obitelj. Moja svakodnevica je borba između ljubavi, odgovornosti i vlastitih granica.
Nakon što mi je otac preminuo, donijela sam tešku odluku i izbacila njegovu dugogodišnju partnericu iz naše kuće. Obitelj me sada gleda kao čudovište, ali ja vjerujem da sam postupila ispravno. Ova priča je moj pokušaj da objasnim svoje razloge i suočim se s vlastitim osjećajima krivnje i prkosa.
