Jedne večeri moj muž Ivan mi je rekao da njegova teško bolesna majka, gospođa Mara, mora preseliti kod nas. Moj otpor izazvao je lavinu optužbi i sumnji, a na kraju sam ostala sama s djecom i pitanjem jesam li bila sebična. Ovo je priča o borbi između vlastite savjesti, obiteljskih očekivanja i granica koje svaka žena mora postaviti.
Sve je počelo one olujne noći kad sam pronašla svoju unuku samu na pragu, a od kćeri nije bilo ni traga. Kroz suze, sumnje i tišinu, borila sam se s istinom koju nisam htjela priznati. Ovo je priča o ljubavi, krivnji i pitanjima koja nikada ne prestaju boljeti.
Moje ime je Ivana. Godinama sam skrivala istinu o razvojnim poteškoćama svog sina, bojeći se da će istina uništiti moju obitelj. Ovo je priča o mojoj borbi sa strahom, krivnjom i ljubavi, ali i o tome koliko daleko sam bila spremna ići da zaštitim ono što volim.
Ovo je moja priča o borbi između majčinske ljubavi i osjećaja krivnje. Moj sin Emir, iako odrasla osoba s porodicom, ne prestaje tražiti moju pomoć, a ja se svake noći pitam jesam li ga razmazila ili mu zaista pomažem. Ova dilema me razdire i tjera da preispitujem sve odluke koje sam donijela kao majka.
Moj život se preokrenuo kada sam se uselila kod Daria, a njegova kćerka Lana počela sve češće dolaziti bez najave. Osjećam se rastrgano između ljubavi prema Dariju i haosa koji Lana unosi, dok očajnički pokušavam održati porodicu na okupu. Ovo je priča o krivnji, strahu i potrazi za skladom u pomiješanoj porodici.
Ovo je moja priča o tome kako sam, kao najmlađa u obitelji iz malog sela u Bosni, odlučila napustiti sve što poznajem i otići u Zagreb. Suočila sam se s osudom brata, tugom majke i vlastitom krivnjom, ali nisam požalila. Možda sam sebična, ali ponekad je potrebno pobjeći da bi pronašao sebe.
Jednog jutra sam, slomljena i izgubljena, ostavila muža i djecu kod svekrve u Sarajevu i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajem krivnje, ali i neizdrživom potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale zarobljeno između očekivanja drugih i vlastitih snova.
Moje ime je Ivana i dolazim iz malog sela kod Livna. Prvi put sam rekla ‘ne’ svojoj majci i prekinula poziv, što je pokrenulo lavinu osjećaja krivnje, ali i želje za slobodom. Kroz obiteljske konflikte, osjećaj otuđenosti i potragu za identitetom, suočavam se s pitanjem mogu li biti svoja bez da povrijedim one koje volim.
Moj svijet se srušio jednim telefonskim pozivom moje kćeri Lejle, koja mi je uputila riječi koje su mi zauvijek promijenile pogled na mirovinu. Suprug i ja smo napokon odlučili uživati u zasluženom odmoru, ali osjećaj krivnje i sumnje zbog njezinih riječi ne prestaje me proganjati. Je li pravo na mir i sreću u starosti sebičnost kad djeca pate?
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad sam saznala da mi baka nije jela tri dana. Ta vijest me pogodila kao grom iz vedra neba i natjerala me da preispitam sve svoje odluke, odnose i prioritete. Ovo je priča o borbi s krivnjom, obiteljskim nesuglasicama i pokušaju da popravim ono što sam dopustila da se raspadne.
Te noći, dok sam se vraćala s posla, nisam znala da se moj sin Amar bori za život nekoliko ulica dalje. Sve što sam osjećala bila je nelagodna tišina i hladnoća, a onda su mi policijska svjetla zauvijek promijenila život. Ovo je priča o boli, krivnji i pitanjima koja me proganjaju svakog dana.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad mi je susjeda pred dućanom rekla da mi baka nije jela tri dana. Taj trenutak pokrenuo je lavinu sumnji, krivnje i starih obiteljskih rana. Ovo je priča o tome kako sam, između posla, obiteljskih svađa i vlastitih strahova, pokušala spasiti ono što je ostalo od naše obitelji.
