Moja priča počinje u beogradskom autobusu, kad sam u očima nepoznate žene prepoznala Milenu, svoju nekadašnju najbolju prijateljicu. Pratila sam je kroz bol i tišinu porodičnog nasilja, boreći se sa sopstvenim strahovima i krivicom što sam je nekada ostavila samu. Ova priča govori o tome kako jedno pružanje ruke može spasiti život – i kako se nikada ne smijemo okrenuti od onih koje volimo.