Već godinama živim u jednoj sobi s troje unučadi, a četvrto je na putu. Svaki dan osjećam kako gubim dio sebe, dok se borim za malo privatnosti i dostojanstva, a napetosti među članovima obitelji rastu. Pitam se gdje je nestala toplina doma i ima li još nade za našu obitelj.
Ove godine odlučila sam prekinuti s tradicijom savršenstva i podijeliti teret pripreme Dana zahvalnosti s obitelji. Umjesto očekivanog sklada, izbile su stare zamjerke i nerazriješeni konflikti, ali kroz suze i smijeh pronašli smo novu bliskost. Taj dan me naučio da prava zahvalnost dolazi iz iskrenosti, a ne iz savršenih tanjura.
Zovem se Snježana i živim s mužem, sinom, snahom i unukom u malom stanu od 55 kvadrata u Zagrebu. Svakodnevno se borim s osjećajem gušenja, nesporazumima i tugom, dok pokušavam održati mir u obitelji. Najčešće utočište pronalazim u kupaonici, gdje mogu pustiti suze koje nitko ne smije vidjeti.
