Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako su riječi, koje su nekad značile ljubav, postale oružje u mom braku s Damirom. Kroz svakodnevne svađe, šutnje i neizgovorene boli, naš dom je postao bojno polje na kojem smo oboje gubili. Ovo je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i ima li još nade kad ljubav zamijeni navika.
Moj muž Dario me napustio jer sam bila ‘previše mirna’. U tišini sam gradila naš dom, ali on je poželio više buke, više strasti. Sada, kad mi piše da mu nedostaje ta tišina, pitam se – je li moguće da nas ono što nas spaja, na kraju i razdvoji?
Jedne kišne večeri, dok sam spremala večeru, otkrila sam da moj muž Adnan skriva nešto od mene. Njegova tajanstvenost i iznenadni dolasci nepoznatih ljudi u naš dom probudili su u meni sumnju, ali i strah. Kroz niz emotivnih razgovora i nesporazuma, otkrila sam pravu snagu njegove dobrote i naučila koliko je važno vjerovati i razgovarati u braku.
Moj muž, Ivan, i ja smo godinama pokušavali stvoriti toplu obiteljsku atmosferu za našu kćer Lejlu, ali njegova ravnodušnost prema njoj postala je moj najveći teret. Svakodnevno gledam kako Lejla raste, a Ivan ostaje stranac u njezinom životu, ne znajući ni koje joj je omiljeno jelo ni kako se osjeća nakon škole. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i pitanje: gdje smo pogriješili i kako dalje?
Moj muž, Dario, ima apetit koji je nemoguće zadovoljiti. Svake noći se budim na zvuk otvaranja frižidera, a naša svakodnevica se pretvorila u borbu između ljubavi i frustracije. Ponekad se pitam jesam li ja ta koja pretjeruje ili je vrijeme da stvarno zaključam frižider.
Od prvog trenutka kada sam upoznala Darija, vjerovala sam da je on odgovor na sve moje molitve. No, kako su godine prolazile, moje tihe nade i neizrečena očekivanja počela su lomiti naš odnos. Ovo je priča o tome kako ljubav može nestati u tišini, i kako sam naučila da prava bliskost ne dolazi iz savršenstva, već iz iskrenosti.
Moje ime je Dario i prije pola godine preselili smo se u Zagreb, nadajući se novom početku. Ali kad je Hanin otac, gospodin Stjepan, počeo dolaziti gotovo svaki vikend, naš miran život pretvorio se u neprestanu napetost i nesporazume. Svaka rasprava s Hanom završavala je šutnjom, a ja sam se osjećao sve usamljenije u vlastitom domu.
Udala sam se za Dinu s 28 godina, vjerujući da će ljubav i povjerenje biti temelj našeg braka. Iako sam uvijek bila samostalna i uspješna u karijeri, pristala sam da on vodi naše financije, nadajući se harmoniji. Danas, nakon godina šutnje i neizrečenih zamjerki, pitam se gdje smo pogriješili i ima li povratka.
