Moje ime je Ivana i pred odlukom sam koja mi para srce: hoću li dopustiti da se moja majka useli k nama, iako znam koliko nas je zajednički život ranije koštao? Suprug Dario i kćerka Lana ne znaju sve što se događalo u mom djetinjstvu, ali osjećam kako se stare rane otvaraju svaki put kad majka spomene selidbu. Ova priča je o obiteljskim granicama, oprostu i borbi između prošlosti i sadašnjosti.
Moja kćerka Lana bila je svjetlo mog života, ali sudbina nam je okrutno oduzela sve snove koje smo zajedno gradile. Nakon tragične nesreće, pronašla sam njeno pismo koje mi je dalo snagu da nastavim dalje. Ovo je priča o boli, oprostu i traženju nade u najmračnijim trenucima.
Moja majka želi useliti kod nas, ali sjećanja na djetinjstvo i stare rane ne daju mi mira. Suprug i kćerka imaju svoje mišljenje, a ja se lomim između prošlosti i sadašnjosti. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između ljubavi, odgovornosti i vlastite sreće.
Moja kćerka Lejla, nekad nježna i brižna, od kada je u braku s Damirom, sve se više udaljava od porodice. Najviše me zaboljelo kad nije došla na godišnjicu smrti svog oca, a uvijek je govorila da joj je on bio oslonac. Sada se pitam jesam li je izgubila zauvijek ili još ima nade da se vrati kući.
Moja kćerka mi je priznala da se srami jer joj ne mogu pomagati kao njeni svekar i svekrva. Osjećam se povrijeđeno i nemoćno, jer nemam bogatstvo kao oni, ali imam srce puno ljubavi. Ova priča je o borbi između materijalnog i emotivnog, o obiteljskim nesporazumima i boli koju roditelj osjeća kad nije dovoljno dobar u očima vlastitog djeteta.
Moja priča počinje u trenutku kada sam shvatila da više nisam samo baka, već i nevidljiva pomoćnica u životu svoje kćeri. Svakodnevna borba između ljubavi prema unucima i osjećaja da sam izgubila vlastiti život postala je moj najveći izazov. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i poziv na iskren razgovor o granicama, obitelji i žrtvi.
