U jednom trenutku života, dok sam sjedio za stolom promatrajući sina kako jede posljednju koricu kruha, shvatio sam da je moj svijet iz temelja uzdrman. Ostao sam bez posla, a s time i bez sigurnosti koju sam godinama gradio za svoju obitelj, te sam prvi put istinski osjetio nemoć i sram. U toj spirali ponosa i straha, pitao sam se do koje granice čovjek mora pasti prije nego pronađe nadu u tuđim rukama.