Sjedim na hladnoj klupi u stubištu, držeći svoje dvoje djece, dok mi srce lupa od straha i neizvjesnosti. Nakon godina trpljenja nasilja od muža, skupila sam hrabrost i pobjegla, ali vrata koja sam mislila da su mi otvorena – ona kod prijateljice Ivane – ostala su zatvorena zbog njenog muža. U toj noći, između jecaja i šapata djece, pitam se: ima li ovaj svijet mjesta za nas koji bježimo od tame?