Moja kći me optužuje da sam loša baka jer odbijam čuvati svoje unuke. Život nije bio lagan, ali pronašla sam svoju sreću. Sa 60 godina još uvijek radim dok se moj suprug bori s bolešću. Moja kći, sada 38-godišnjakinja, nezaposlena je i uvelike ovisi o meni.
Kada se moja kći udala za svoju ljubav s fakulteta, bila sam presretna zbog njihovog novog početka. Smjestili su se u ugodan stan u Zagrebu, dok sam ja uživala u mirovini na obali Jadrana. Nisam ni slutila da ću godinu dana kasnije biti zamoljena da se brinem za oca mog zeta. Ono što je započelo kao privremeni aranžman pretvorilo se u izazovno putovanje bez lakog rješenja.
“Slušaj pažljivo, dragi moj dječače…” šapnuo je otac, njegov glas jedva čujan. Svaki dah bio je borba. Bolest je bila neumoljiva, svakodnevno mu kradući vitalnost. Ležao je u slabo osvijetljenoj sobi, krhak i umoran. Etanu se činio kao sjena snažnog čovjeka kojeg je nekad poznavao. Njegov otac uvijek je bio stup snage, pun života i smijeha. Ali sada… “Sine, molim te, ne napuštaj Jakova… Treba mu netko tko će paziti na njega. On je drugačiji od drugih…”
