Sjedim sama u hladnoj kući, dok mi kroz glavu odzvanjaju riječi moje kćeri: ‘Više nam ne trebaš.’ Sve što sam gradila i voljela sada mi se čini dalekim, a osjećaj odbačenosti guši me više od zime koja ulazi kroz prozore. Pitam se gdje sam pogriješila i ima li još mjesta za mene u ovom svijetu koji sam stvarala za njih.