Zovem se Marija i nikada nisam mogla zamisliti da će me vlastita kćerka izbrisati iz svog života. Zbog srama pred budućom svekrvom, predstavljala se kao siroče, a ta laž je razderala našu porodicu. Sada se pitam gdje smo pogriješili i kako se sve moglo ovako raspasti.
Sjedim sama u hladnoj kući, dok mi kroz glavu odzvanjaju riječi moje kćeri: ‘Više nam ne trebaš.’ Sve što sam gradila i voljela sada mi se čini dalekim, a osjećaj odbačenosti guši me više od zime koja ulazi kroz prozore. Pitam se gdje sam pogriješila i ima li još mjesta za mene u ovom svijetu koji sam stvarala za njih.
Moje ime je Ana i cijeli život sam bila u sjeni muža Darija, trpeći njegovu kontrolu i hladnoću. Kada nas je ostavio u trošnoj kući na selu, s kćeri Lejlom sam prvi put osjetila što znači biti slobodna, ali i preplašena. Kroz borbu, suze i snagu koju nisam znala da imam, pronašle smo svoj put do sreće i dostojanstva.
