Svekrva mi je dala mjesec dana da napustim stan, a moj muž Marko nije rekao ni riječ. Osjećala sam se izdano, sama protiv cijelog svijeta, ali sam kroz suze i borbu pronašla snagu za novi početak. Ovo je moja priča o granicama, obitelji i traženju vlastitog mjesta pod suncem.
Ova priča prati moju unutarnju borbu kada moj sin Ivan i njegova supruga Lejla odbijaju dati našem unuku ime po mom ocu, što je u našoj obitelji bila sveta tradicija. Kroz sukobe, tišinu i pokušaje pomirenja, preispitujem granice između poštovanja prošlosti i prava na vlastiti izbor. Na kraju se pitam jesam li izgubila sina zbog imena ili sam možda izgubila dio sebe držeći se prošlosti.
Sve je počelo kad sam iz čiste dobrote ustupila svoj stan prijateljima. Vjerovala sam u njih, ali sada gledam u razrušene zidove i osjećam gorčinu izdaje. Ova priča je o povjerenju, razočaranju i borbi da ponovno pronađem vjeru u ljude.
Moj muž Zoran mi je nakon trideset godina braka rekao da želi novi život. Ostala sam sama, zbunjena i slomljena, pokušavajući pronaći smisao u svakodnevici koja mi je izmakla iz ruku. Ovo je moja priča o boli, izdaji, ali i snazi da nastavim dalje.
Moje ime je Ivana i živim u Sarajevu sa suprugom Damirom i našom kćerkom Lanom. Od kada smo se vjenčali, njegova majka, gospođa Mira, neprestano pokušava pomoći, ali njena pomoć često prelazi granicu i stvara mi osjećaj da gubim kontrolu nad vlastitim životom. Ova priča je o borbi za granice, razumijevanje i pronalaženje svog glasa u tradicionalnoj bosansko-hrvatskoj porodici.
Moj mlađi brat Ivan želi da roditelji prodaju kuću kako bi imao novac za svadbu. Svaki dan je borba između ljubavi prema bratu i osjećaja odgovornosti prema roditeljima. Osjećam se izgubljeno, rastrgano između dvije strane koje volim najviše na svijetu.
Zovem se Ljiljana, imam 67 godina, i prije dvije godine prodala sam našu veliku kuću u Sarajevu kako bih pomogla svojoj djeci da riješe stambeno pitanje. Danas, dok sjedim sama u malom stanu na Grbavici, osjećam se kao da sam izgubila i dom i mjesto u njihovim životima. Ovo je priča o žrtvi, razočaranju i čežnji za obitelji koja se polako udaljava.
Sve je počelo na satu biologije, kad sam otkrila da krvna grupa mojih roditelja i moja ne odgovaraju. U toj potrazi za istinom, suočila sam se s obiteljskim lažima, boli i pitanjem tko sam zapravo. Ova priča je o traženju identiteta, oprostu i snazi da nastaviš dalje kad ti se svijet raspadne.
Ovo je moja priča, priča o Ani iz Sarajeva, koja je godinama živjela u tišini nakon što je sin Ivan otišao trbuhom za kruhom u Njemačku. Kroz svakodnevne borbe, usamljenost i obiteljske nesuglasice, naučila sam što znači biti majka koja čeka, nada se i prašta. No, život mi je na kraju donio iznenađenje koje nisam očekivala.
Moja kćerka Marta ima 38 godina i još uvijek je sama, ali silno želi dijete. Njena odluka da postane majka bez partnera izazvala je u meni buru emocija, strahova i sumnji. Ovo je priča o našim teškim razgovorima, obiteljskim sukobima i mom pokušaju da shvatim i prihvatim njene izbore.
U ovoj priči otkrivam kako sam, kao svekrva, došla nenajavljeno u stan svog sina i snahe, misleći da ću pomoći, a zapravo sam otvorila Pandorinu kutiju obiteljskih nesporazuma. Suočila sam se s vlastitim predrasudama, ali i s istinskim izazovima mlade majke u današnjoj Bosni i Hrvatskoj. Na kraju, pitam se jesam li bila pravedna ili sam samo nastavila lanac nerazumijevanja među generacijama.
Moja mama želi nam pomoći da kupimo stan, ali moj muž želi dati taj novac svome bolesnom ocu. Osjećam se rastrgano između sigurnosti naše male obitelji i odanosti prema njegovim roditeljima. Svaka odluka nosi težinu, a ja više ne znam što je ispravno.
