Zovem se Ivana i već godinama živim u začaranom krugu kuhanja, jer moj suprug Dario odbija jesti bilo što što nije svježe pripremljeno. Svako jutro ustajem ranije kako bih mu skuhala topli doručak, a nakon posla žurim kući da stignem napraviti večeru. Osjećam se iscrpljeno, neshvaćeno i pitam se je li ovo život kakav sam željela.
Moj brak s Dinom bio je poput bureta bez dna – uvijek sam davala, a on uzimao. Jednog dana, kad sam mu mirno rekla da više ne mogu nositi sve na svojim leđima, sve se promijenilo. Ta rečenica pokrenula je lavinu emocija, svađa i pitanja o tome što znači biti podrška, a što biti teret.
Moja kćerka Ana se nakon razvoda vratila kući sa svojom djevojčicom. Vjerovala sam da joj pomažem da ponovno stane na noge, ali s vremenom sam shvatila da sam postala samo njezina dadilja, kuharica i bankomat. Sada se pitam gdje završava majčinska ljubav, a gdje počinje samoponiženje.
U trenutku kad mi je tašta izgovorila: ‘Nemaš više majke!’, osjećala sam kao da mi je netko istrgnuo srce iz grudi. Ova priča je moj pokušaj da pronađem svoje mjesto između vlastite prošlosti i sadašnje obitelji, dok se borim s tugom, osudom i vlastitim strahovima. Sve što sam željela bilo je da moj sin Peter bude sretan, ali život me natjerao da preispitam tko sam i kome zapravo pripadam.
Moja priča počinje u trenutku kad sam, između suza i bijesa, morala birati između majčine sumnje i vjere u svog muža. Kroz borbu s financijskim problemima, majčinom osudom i brigom za sina s posebnim potrebama, otkrila sam snagu za koju nisam znala da postoji. Ovo je priča o tome kako smo, unatoč svemu, pronašli put do sreće i razumijevanja.
Moja priča počinje onog dana kad sam, kao maturantica, saznala da sam trudna. Izbačena iz roditeljskog doma, s Petrom sam morala odrasti preko noći i boriti se za svaki komadić sreće. Deset godina kasnije, kad sam napokon pronašla mir, roditelji su se vratili u moj život tražeći pomoć.
Ja sam Marija, sedamdesetogodišnja umirovljenica iz Splita. Moj svijet se srušio kad je moj zet Ivan počeo postavljati pravila o tome kada i koliko mogu viđati svoju kćer Anu i unuka Filipa. U ovoj priči dijelim svoju borbu za mjesto u vlastitoj obitelji, osjećaje srama, tuge i nade, te pitanja koja mi ne daju mira.
Trideset godina sam bila vjerna supruga, majka, domaćica, a sada stojim pred ruševinama svega što sam gradila. Moj brak s Damirom bio je naizgled savršen, ali srce mi je oduvijek pripadalo nekome drugome – našem susjedu Josipu. Sada, kad su maske pale, pitam se jesam li ikada zaista živjela svoj život ili samo tuđu priču.
Moj svijet se raspao kad me Marek napustio nakon 25 godina braka. Kroz bol, izdaju i samoću, pronašla sam snagu da ponovno vjerujem u sebe i ljude oko sebe. Nisam ni slutila da će mi srce ponovno zadrhtati zbog nekoga tko je cijelo vrijeme bio tu, skriven iza svakodnevnih pozdrava i prijateljskih osmijeha.
Jedne kišne listopadske večeri, moj brat Ivan me iznenada nazvao i zamolio za pomoć oko renoviranja stana. Iako mi nikada nije uzvratio istom mjerom, osjećala sam dužnost prema obitelji i pristala sam. Ova priča govori o tome kako su očekivanja obitelji postala teret, ali i o tome kako sam napokon naučila reći ‘ne’ i izboriti se za sebe.
Moje ime je Ljiljana i mjesecima živim u sjeni svađe sa snahom oko stare komode. Umjesto zahvalnosti, naišla sam na zid nerazumijevanja i osjećaj da gubim vlastitu obitelj. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao u sukobu koji je izbio zbog naizgled beznačajnog komada namještaja.
Moja priča počinje onog dana kad sam, slomljena i iscrpljena, odlučila smjestiti oca u dom za starije. Od tada, obitelj me gleda kao izdajicu, a ja svaku večer preispitujem jesam li mogla drugačije. Tražim razumijevanje, ali nalazim samo tišinu i osudu.
