Moje ime je Marina. Nakon što su mi blizanci, Lejla i Dario, dijagnosticirani s autizmom, moj muž Ivan me napustio. Ostala sam sama u Zagrebu, boreći se protiv predrasuda, birokracije i vlastitih strahova, ali i otkrivajući snagu za koju nisam znala da je imam.
Moje ime je Lana i nikada neću zaboraviti dan kad sam, drhteći od srama i straha, pokucala na vrata našeg bogatog susjeda gospodina Ivana. Moja mama je bila na rubu snaga, a brat Filip, koji je od rođenja u invalidskim kolicima, trebao je svakodnevnu njegu i vožnju do bolnice. Nisam ni slutila da će moj očajnički potez pokrenuti lavinu događaja koja će zauvijek promijeniti našu obitelj.
Nikada nisam mislila da će jedan poziv u kasnu noć promijeniti cijeli moj život. Nakon što je moj susjed Ivan izgubio bitku s rakom, preuzela sam brigu o njegovoj djeci, iako sam već imala četvero svoje. Ovo je priča o ljubavi, strahu, i snazi zajedništva u teškim vremenima.
Moje ime je Lana i ovo je priča o tome kako sam, pišući pismo za školu, otvorila srce i cijelu obitelj izložila istini o tatinoj ovisnosti. Moje riječi su dotakle tisuće ljudi, ali najvažnije – pokrenule su promjenu kod nas doma. Ovo je priča o boli, sramu, nadi i ljubavi u jednoj zagrebačkoj obitelji.
Zovem se Vesna, bivša profesorica iz malog grada u Bosni. Nakon trideset godina braka, skupila sam snagu i napustila muža, što je izazvalo buru u mojoj obitelji i zajednici. Ovo je priča o boli, osudi, ali i o tome kako sam pronašla sebe i obnovila odnos sa svojom djecom, Lejlom i Damirom.
Moje ime je Amir i ovo je priča o tome kako sam zbog ljubavi prema Sanji, ženi koja nije odgovarala tuđim standardima ljepote, izgubio prijatelje, zamalo obitelj, ali pronašao istinsku sreću. Naša borba protiv predrasuda kulminirala je na našem vjenčanju, a rođenje naše kćeri Lejle pokazalo je svima da prava ljubav ne poznaje granice. I danas se pitam: koliko nas još živi u strahu od tuđeg mišljenja, umjesto da slijedimo svoje srce?
Bio sam običan čovjek, vozač autobusa iz Zagreba, sve dok jednog ledenog jutra nisam skočio s mosta da spasim dijete iz Save. Taj trenutak promijenio je moj život, ali i odnose u mojoj obitelji, gdje su me hrabrost i strahovi razdirali iznutra. Sada se pitam: što nas tjera da riskiramo sve za nepoznatog čovjeka?
Moje ime je Lejla i nikada neću zaboraviti noć kada su me dvojica policajaca zaustavila bez razloga. Sve što sam znala o svojim pravima tada je postalo oružje, ali i teret. Ova priča je o borbi za dostojanstvo, o strahu, ali i o hrabrosti da se ne šuti.
Nikad neću zaboraviti tu večer kad smo, vođeni ludilom i željom za bijegom od svakodnevice, iznijeli staru kadu na ulicu i napunili je pjenom. Smijali smo se, pjevali i osjećali slobodu, ali ispod površine skrivala se bol koju nitko nije znao osim mene. Ta noć promijenila je naše prijateljstvo i natjerala me da se zapitam što zapravo znači biti sretan.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će mi život ponuditi izbor između vlastitog srca i srca moje djece. Liječnici su mi rekli da neću preživjeti ako rodim sva tri blizanca, ali nisam mogla odustati ni od jednog. Ova priča je o borbi, ljubavi i onome što znači biti majka u svijetu gdje su čuda rijetka, ali ipak moguća.
Od prvog dana braka s Ivanom, znala sam da njegova majka, gospođa Ljiljana, ima posljednju riječ u svemu. Kad smo saznali da Ivan ne može imati djecu, on nije imao snage reći to svojoj majci – pa je tu bolnu istinu morao prenijeti netko drugi. Ja. Ova priča je o tome kako sam se borila za svoje dostojanstvo, ljubav i pravo na vlastiti život.
Moje ime je Ivana Kovačević i ovo je priča o tome kako je povijest, koju sam učila u školi, postala oružje u borbi između mene i mog oca. Dok sam pokušavala pronaći svoje mjesto u svijetu, suočila sam se s obiteljskim očekivanjima, nepravdom i vlastitim snovima. Ova priča je o tome kako su prošlost i sadašnjost isprepletene u svakodnevnim životima nas s Balkana.