Moje ime je Snježana i moj svijet se srušio jedne ljetne večeri kad sam saznala za muževu prevaru, baš dok smo svi sjedili za stolom kod moje mame. Godinama sam pokušavala izgraditi novi život i popraviti odnos s kćeri Lanom, koja mi nije mogla oprostiti što je naša porodica nestala. Danas, dok u ruci držim šaku crnog ribiza iz bakinog vrta, pitam se – može li se zaista oprostiti i krenuti ispočetka?
U trenutku kad sam čula pucanj u haustoru, znala sam da se moj život zauvijek mijenja. Ova priča vodi vas kroz moju borbu s obiteljskim nesuglasicama, gubitkom i pronalaskom snage u prijateljstvu s Eminom, dok zajedno preživljavamo zimu opsade. Na kraju se pitam: što nas zapravo čini hrabrima – borba protiv vanjskih neprijatelja ili onih unutar naših zidova?
Moje ime je Ivana i prije deset godina izgubila sam ljubav svog života zbog vlastitih sumnji i pogrešnih odluka. Sada, nakon slučajnog susreta s Edinom, suočavam se s istinom o sebi, našoj prošlosti i onome što sam zauvijek izgubila. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da pronađem oprost, ako ne od njega, onda barem od sebe.
Nakon što sam izgubio svoju suprugu, mislio sam da više nikada neću pronaći sreću. No, život me iznenadio novom ljubavi, sve dok jedna neoprezna rečenica nije srušila sve što sam gradio. Sada stojim pred raskrižjem, pitajući se mogu li oprostiti i krenuti dalje ili ću zauvijek ostati zarobljen između prošlosti i budućnosti.
Bio sam samo prolaznik, ali tog dana na mostu iznad Une, moj život i životi drugih zauvijek su se promijenili. U trenutku sam morao odlučiti hoću li riskirati sve zbog djeteta koje ne poznajem. Ova priča je o hrabrosti, boli, i pitanjima koja me još uvijek proganjaju.
Moje ime je Lejla i cijeli moj svijet se srušio onog dana kad sam saznala da moj sin Amar ima leukemiju. Njegova posljednja želja bila je da prikupimo 15.000 knjiga za djecu u bolnicama, a ja sam, slomljena ali odlučna, krenula ispuniti njegov san. Ova priča je o borbi, gubitku, ljubavi i snazi zajednice koja je iz tuge stvorila svjetlo.
Moje ime je Lejla i nikada neću zaboraviti posljednji pogled koji sam razmijenila s bratom Emirom na obali Une. Tog dana, obična dječja igra pretvorila se u tragediju koja je zauvijek promijenila našu porodicu. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao u boli i podijelim s vama ono što me još uvijek proganja – Emirove posljednje riječi.
Ovo je priča o meni, Ivanu, ocu koji je izgubio sina zbog nesporazuma, predrasuda i obiteljskih sukoba. Kroz godine sam gledao kako se moj sin Luka udaljava od svih, a najviše od mene, dok sam nemoćno pokušavao spasiti ono što se spasiti moglo. Danas, kad ga više nema, pitam se gdje smo pogriješili i ima li oprosta za roditelje koji su voljeli, ali nisu znali kako.
Stojim na pragu svoje kuće u Sarajevu, dok mi srce lupa kao da će iskočiti iz grudi. Moja kćerka Mirela upravo mi je rekla da moram u dom za starije jer više nema mjesta za mene u našem malom stanu. U toj kući sam proveo cijeli život s rahmetli suprugom, i sada osjećam da gubim sve što sam volio.
Moja kćerka Lejla, nekad nježna i brižna, od kada je u braku s Damirom, sve se više udaljava od porodice. Najviše me zaboljelo kad nije došla na godišnjicu smrti svog oca, a uvijek je govorila da joj je on bio oslonac. Sada se pitam jesam li je izgubila zauvijek ili još ima nade da se vrati kući.
Nekad sam bila srce svakog društva, a danas, na svoj rođendan, sjedim sama i gledam u tihi telefon. Kroz sjećanja na prošle godine, pokušavam shvatiti gdje su nestali svi ti ljudi i zašto sam ostala sama. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao u samoći i odgovor na pitanje: što se dogodilo s prijateljstvima koja su nekad bila sve?
Sve je počelo onog jutra kad su mi Ana i Dario, djeca mog pokojnog muža, rekli da više nisam dobrodošla u kući koju sam godinama zvala domom. Slomljena i izdana, morala sam pronaći snagu da krenem ispočetka u pedesetoj godini života, bez ikoga svoga. Ova priča je o gubitku, izdaji, ali i o tome kako sam pronašla novu obitelj i smisao u zajednici koja me prihvatila.
