Moje ime je Ivana i živim u malom naselju na rubu Zagreba. Svakodnevno se borim s osjećajem nelagode jer moja susjeda Sanela stalno dolazi nenajavljeno i traži usluge, dok su naša djeca nerazdvojna. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između ljubaznosti i zaštite vlastitog mira.
Moje ime je Marija, imam 70 godina i cijeli život sam posvetila svojoj kćeri Ivi i unuku Filipu. No, otkako se Iva udala za Dinu, moj svijet se promijenio – postavila se granica koju ne razumijem, granica koja me boli. Ova priča je o tome kako sam pokušala pronaći svoje mjesto u vlastitoj obitelji, a umjesto toga sam se našla pred vratima koja su mi ostala zatvorena.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti trenutak kada je moj muž, Dario, bez pitanja doveo svoju majku Ankicu da živi s nama. Naša svakodnevica, već napeta zbog dolaska naše prve kćeri, pretvorila se u bojno polje između očekivanja, tradicije i mojih vlastitih granica. Ova priča je o tome kako jedna odluka može promijeniti cijelu obitelj i natjerati te da preispitaš što znači biti svoj na svome.
Sve je izgledalo mirno dok moja svekrva, Valentina, nije predložila da njen najmlađi sin, Filip, preseli kod nas zbog fakulteta. Moj muž, Dario, i ja već smo imali svoje probleme i ritam života, ali Valentina je očekivala da bez pogovora otvorimo vrata našem malom stanu. Ova odluka pokrenula je lavinu sukoba, starih rana i pitanja o granicama, obitelji i vlastitom dostojanstvu.
Moja svakodnevica pretvorila se u borbu između zahvalnosti i očaja zbog svekrvine pretjerane pomoći. Iako znam da želi najbolje, njezina prisutnost i stalno miješanje u naš život polako me izjedaju iznutra. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i pokušaj da pronađem ravnotežu između obitelji, ljubavi i vlastitih granica.
Moje ime je Ljiljana. Suočavam se s teškom odlukom: moja kći Eva želi useliti sa svojom obitelji, ali ja ne želim njezinog muža u svojoj kući. Ova priča govori o obiteljskim sukobima, boli i granicama koje postavljamo kako bismo zaštitili sebe i one koje volimo.
Moja mama je cijeli život radila kao medicinska sestra, a kad je otišla u mirovinu, osjećala sam dužnost da joj pomognem. No, kako su godine prolazile, financijska pomoć koju smo joj suprug i ja pružali počela je stvarati napetost u našem braku i mojoj svakodnevici. Sada se pitam gdje je granica između zahvalnosti i vlastitih potreba.
Odrastala sam između dvije vatre: majčine zabrane i očuhove hladnoće, dok sam očajnički čeznula za ocem. Sada, kad planiram vlastito vjenčanje, suočavam se s pritiscima okoline i roditelja koji ne razumiju moju odluku. Ovo je priča o boli, oprostu i granicama koje moramo postaviti da bismo sačuvali sebe.
Moje ime je Vesna. Nakon što sam izbacila sina i njegovu ženu iz svog stana, prvi put sam se suočila s istinom o sebi, svojoj obitelji i godinama potisnute krivnje. Ovo je priča o granicama, ljubavi i oslobađanju od tereta koji mi nije pripadao.
Moj svijet se srušio onog dana kad je moj muž, Ivan, odlučio da njegova teško bolesna majka mora useliti kod nas. Borila sam se između suosjećanja i vlastitih granica, ali kad sam izgovorila svoje strahove, Ivan je spakovao kofere i rekao da želi razvod. Ostala sam sama, pitajući se gdje prestaje dužnost, a počinje žrtvovanje sebe.
Moje ime je Ljiljana i nikada nisam mislila da će me vlastiti sin povrijediti tako duboko. Sve se promijenilo onog dana kad mi je, zajedno sa svojom suprugom, rekao da žele svoj frižider i da će sami kuhati u našoj kuhinji. Osjećala sam se izdano, kao da sam izgubila dio sebe, i počela sam preispitivati sve što sam radila za svoju obitelj.
Moje ime je Ivana i već mjesecima živim pod opsadom vlastitog tasta, koji nam svakodnevno dolazi u goste i prazni frižider. Suprug Dario i ja pokušavamo pronaći ravnotežu između poštovanja prema roditeljima i očuvanja mira u našem domu, ali granice su sve tanje. Ova priča je moj vapaj, ali i poziv na iskren razgovor o granicama, obitelji i svakodnevnim žrtvama koje činimo.
