Ovo je priča o meni, Ankici, majci troje odrasle djece, koja se nakon godina žrtvovanja i ljubavi suočava s bolnom istinom – vlastita djeca su me zaboravila. Umorna od samoće i svakodnevne borbe, odlučila sam im postaviti ultimatum: ili će mi pomoći, ili prodajem kuću i odlazim u dom. Ova odluka pokrenula je lavinu emocija, starih rana i neizgovorenih riječi u našoj obitelji.
Moja majka i ja nalazimo se u žestokom sukobu oko prodaje obiteljske kuće koju je moj otac ostavio. Supruga i ja sanjamo o vlastitom stanu, ali majka ne može pustiti prošlost. Svaka riječ, svaki pogled, otkriva koliko su naše želje i strahovi duboko ukorijenjeni u našim srcima.
Planirala sam odmor kod sina u Zagrebu, ali umjesto opuštanja, dočekala me gomila nereda i osjećaj da sam nevidljiva. Nitko nije rekao hvala, a ja sam se pitala gdje sam pogriješila kao majka. Ova priča je o boli, razočaranju i pitanjima koja ostaju bez odgovora.
Moja majka, Ankica, napunila je sedamdeset godina i odlučila sam je dovesti da živi s nama. Mislila sam da će to biti čin zahvalnosti i ljubavi, ali ubrzo sam se suočila s neočekivanim problemima, sukobima i vlastitim osjećajem krivnje. Ovo je priča o obitelji, žrtvi i granicama koje često ne znamo postaviti dok ne bude prekasno.
Zovem se Snježana i godinama sanjam o unucima, dok gledam kako moja kćerka Ivana i njen muž Adnan žive svoj život bez djece. U svojoj želji da im pomognem i ubrzam dolazak unuka, upadam u zamku vlastitih očekivanja i neprimjetno povređujem one koje najviše volim. Tek kad istina izađe na vidjelo, shvatim koliko su tišina i nerazumijevanje teški tereti za cijelu porodicu.
Moje ime je Snježana i cijeli život sam se trudila biti stub obitelji. Kada je moj sin Ivan oženio Lejlu, nisam ni slutila koliko će nas njezina prošlost i naša očekivanja razdvajati. Sada, dok gledam svog unuka kako odrasta u skučenom stanu punom napetosti, pitam se gdje sam pogriješila i što znači biti dobra baka.
Moje ime je Sanja i ovo je priča o meni i Dariju, o našoj borbi za samostalnost u svijetu gdje roditeljska podrška nije uvijek ono što očekuješ. Nakon što smo se vjenčali, sanjali smo o svom stanu, ali nas je život suočio s hladnoćom obiteljskih odnosa i ravnodušnošću onih od kojih smo najviše očekivali. Ovo je priča o razočaranju, ponosu, ali i nadi koja nikad ne umire.
Moje ime je Mia i nikada nisam mislila da će mi roditeljski dom postati strano mjesto. Jedan običan posjet roditeljima pretvorio se u trenutak koji je zauvijek promijenio naš odnos. Ovo je priča o ljubavi, razočaranju i pitanjima koja ostaju visjeti u zraku.
Moje ime je Dario, živim sa suprugom Anom i našim četverogodišnjim sinom Lukom u malom jednosobnom stanu u Zagrebu. Naša svakodnevica već je bila izazovna, ali sve se promijenilo kad je Ana jednog dana, s drhtavim glasom, rekla da će njezina majka, gospođa Marija, morati useliti kod nas. Odjednom smo postali četvero ljudi u prostoru gdje jedva ima mjesta za dvoje, a napetosti, nesporazumi i stare rane počeli su izlaziti na površinu.
Dvije šogorice, sličnije nego različite, otkrivaju kako njihovi zajednički interesi u društvenim mrežama, kupovini i tračevima o slavnim osobama zasjenjuju obiteljske vrijednosti, ostavljajući njihovu svekrvu razočaranu nakon obiteljskog okupljanja.
