Ovo je priča o meni, Ani, mladoj majci iz Zagreba, koja se bori s osjećajem usamljenosti i nerazumijevanja, iako mi roditelji žive u istoj ulici. Suprug Ivan i ja pokušavamo balansirati posao, roditeljstvo i vlastite snove, ali podrška koju očekujemo od obitelji često izostaje. Kroz svakodnevne sukobe, neizgovorene riječi i tišinu, pitam se: što znači biti obitelj u današnjem vremenu?
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam sanjala o velikoj, složnoj obitelji. Kada mi je snaha rekla da sam previše prisutna, osjetila sam kako mi se svijet ruši. U ovoj priči otkrivam kako ljubav i želja za bliskošću mogu postati izvor boli i nesporazuma.
Nikada nisam mislila da će običan odlazak u trgovinu toliko promijeniti moj pogled na sebe i svijet oko mene. Tog dana, među policama Konzuma, osjetila sam težinu godina, usamljenost i nemoć koju sam godinama potiskivala. Sve što sam do tada smatrala svojom snagom, odjednom je postalo teret koji nosim sama.
Moje ime je Vesna i nekad sam bila najbolja prijateljica svojoj kćerki, a danas sam joj samo broj u mobitelu. Svaki poziv s njezine strane budi u meni nadu, ali i strah – jer znam da me zove samo kad joj nešto treba. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo se izgubile i ima li još nade za nas.
Cijeli život sam se borila za svoju kćer Anu, žrtvujući sve kako bi imala ono što ja nisam imala. Sada, kad sam ostala bez mogućnosti da joj pomažem, ona me odbacila i zabranila mi viđati unuka. U ovoj priči otkrivam bol, izdaju i pitanje koje me proganja: je li ljubav majke ikad dovoljna?
Moje ime je Dario i cijeli moj svijet se preokrenuo kad sam morao birati između majke i žene. Nakon što smo prihvatili mamin prijedlog da živimo zajedno, napetosti su eksplodirale i naš brak je visio o koncu. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između ljubavi prema obitelji i poštovanja prema ženi koju sam izabrao.
Moje ime je Marija i nakon što su moj sin Ivan i njegova supruga Lejla ostali bez posla i stana, uselili su kod mene. Moj dom, koji je godinama bio moje utočište, postao je poprište svakodnevnih sukoba, nesporazuma i borbe za privatnost. U ovoj priči otvaram srce i pitam se: kako sačuvati obitelj, a ne izgubiti sebe?
Ja sam Anka, baka iz sela blizu Sarajeva, i ova priča je o mojoj borbi s usamljenošću, obiteljskim nesporazumima i traženju smisla u starosti. Nakon što mi unuk Amar izgovori rečenicu koja mi slomi srce, preispitujem odnose s djecom i unucima, ali i vlastitu vrijednost. Kroz svakodnevne sukobe, sjećanja na prošlost i tračak nade, pokušavam pronaći mir u svijetu koji se mijenja brže nego što mogu pratiti.
Zovem se Jasmina, imam 65 godina i samo jednu kćerku, Lejlu. Odrasla sam u Sarajevu, a Lejlu sam podizala sama nakon što nas je muž napustio. Danas me optužuje da gušim njen život, ali ja osjećam samo prazninu koju ne znam ispuniti.
U ovoj priči otkrivam kako sam, kao svekrva, došla nenajavljeno u stan svog sina i snahe, misleći da ću pomoći, a zapravo sam otvorila Pandorinu kutiju obiteljskih nesporazuma. Suočila sam se s vlastitim predrasudama, ali i s istinskim izazovima mlade majke u današnjoj Bosni i Hrvatskoj. Na kraju, pitam se jesam li bila pravedna ili sam samo nastavila lanac nerazumijevanja među generacijama.
Pišem ove riječi dok mi srce puca od tuge i nemoći. Moja kćerka Milica, nekad vesela i bliska, sada je hladna i daleka otkad se udala za Marka. Svaki dan se pitam gdje sam pogriješila i kako da je vratim.
Sve je počelo jednim pozivom moje sestre Ivane, koja me zamolila da preuzmem brigu o našem didi Ivi jer ona više nije mogla sama. Isprva sam bila puna otpora, ali kroz zajedničke dane i vrtlarenje, pronašli smo izgubljenu bliskost i smisao. Ova priča je o obitelji, žrtvi i neočekivanoj sreći koja se rodi kad najmanje očekuješ.
