Moje ime je Ljubica i imam 73 godine. Nedavno sam doživjela ponižavajući trenutak u vlastitoj zgradi, kad sam shvatila koliko su stariji ljudi postali nevidljivi u današnjem društvu. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i poštovanjem koje starost zaslužuje.
Ovo je priča o meni, Ivani, djevojci iz malog sela kod Livna, koja je prvi put u životu odbila majčinu molbu i prekinula poziv. Odlazak u grad bio je moj bijeg od tradicije i očekivanja, ali i izvor duboke krivnje i unutarnje borbe. Kroz obiteljske konflikte, osjećaj otuđenosti i potragu za vlastitim identitetom, suočavam se s pitanjem: mogu li biti svoja bez da povrijedim one koje volim?
Moja kćerka Ivana me nagovorila da se preselim kod nje i njene obitelji, obećavajući mi toplinu i zajedništvo. Umjesto toga, osjećala sam se kao teret, nevidljiva u vlastitom domu, dok sam pokušavala pronaći svoje mjesto među njima. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što znači biti majka kad više nisi potrebna.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam provela u Sarajevu, u kući s malim vrtom iza kojeg sam gajila povrće. S godinama, zdravlje mi je oslabilo, a odnosi s djecom i unucima postali su sve napetiji jer su posjete sve rjeđe i često uvjetovane novcem. Ova priča je o boli, ljubavi i pitanjima koja ostaju kad obitelj postane stranci.
Moja kćer Nikolina je cijeli život tvrdila da ne želi djecu. Sada, suočena s neočekivanim majčinstvom, traži moju pomoć, a ja se pitam jesam li dovoljno jaka da je podržim. Ovo je priča o majčinskoj ljubavi, nesigurnostima i granicama koje nas život tjera da preispitamo.
Moje ime je Jadranka i nakon što su mi djeca otišla iz kuće, ostala sam sama sa snahom s kojom nikako ne mogu pronaći zajednički jezik. Kad sam potražila utjehu kod kćeri, naišla sam na zid šutnje i osjećaj odbačenosti. Sada se pitam gdje sam pogriješila i ima li još mjesta za mene u životima moje djece.
Godinama sam radio u Njemačkoj, sanjajući da svojoj djeci osiguram bolji život. Kupio sam im stanove u Zagrebu i Sarajevu, ali sada, kad sam star i umoran, oni mi ne dopuštaju ni da prespavam kod njih. Osjećam se izdano i pitam se gdje sam pogriješio kao otac.
U trenutku kada je sin Filip, bijesan i razočaran, pitao zašto nema sarme na stolu, shvatila sam koliko su se stvari promijenile otkako su djeca otišla. Moj muž Dario i ja ostali smo sami u stanu u Novom Zagrebu, pokušavajući pronaći smisao u svakodnevici bez buke i kaosa na koje smo navikli. Ova priča je o praznini, nesporazumima i pokušaju da pronađemo novi smisao u životu nakon što djeca odu.
Moja kćerka Lana mi je nedavno u lice rekla da joj nisam dovoljna podrška, jer ne mogu financijski pomagati kao njeni svekari. Kao umirovljena udovica, osjećam se nemoćno i povrijeđeno, pogotovo jer sam Lanu rodila u kasnim godinama i cijeli život joj davala sve što sam mogla. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i ima li uopće opravdanja za njenu ljutnju.
Moje ime je Vesna i ovo je priča o ljetu kada sam mislila da mi je kćerka na sigurnom, a zapravo je bila izgubljena u vlastitim borbama. Suočila sam se s istinom o tome koliko malo poznajem vlastito dijete i koliko su naši strahovi i nesporazumi duboki. Ovo je priča o ljubavi, povjerenju i granicama koje nas dijele.
Moje ime je Ljiljana i već mjesecima osjećam kako mi se porodica raspada pred očima. Sve je počelo jednim običnim vikendom, kad sam zamolila snahu Jasminu da mi pomogne oko čišćenja, a završilo je tišinom, povrijeđenim ponosom i rijetkim viđanjima unuka. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i ima li nade za nas.
Zovem se Ljubica i uskoro punim sedamdeset godina. Već dvije godine nisam čula glas svoje kćeri, a svaki dan mi je borba između nade i očaja. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i ima li još nade za nas.
