Moje ime je Viktorija i živim u Sarajevu. Oduvijek sam bila ponosna na svog sina, ali prema kćerki sam osjećala samo razočaranje i ljutnju. Ovo je priča o tome kako su moje odluke i osjećaji prema djeci oblikovali našu porodicu i mene samu.
Ovo je priča o meni, Anki, majci iz Sarajeva koja se bori s osjećajem gubitka vlastitog sina, jer on sve češće staje na stranu svoje supruge Lejle. Kroz svakodnevne nesuglasice, obiteljske ručkove i tihe suze, pokušavam pronaći svoje mjesto u njihovom životu. Moja priča je vapaj svima koji su se ikada osjećali odbačeno u vlastitoj obitelji.
Moja kćerka, Ivana, želi napustiti svog muža, ali ja ne mogu prihvatiti njezinu odluku. Uvijek sam sanjala da ima stabilan život, a sada se bojim da će sve izgubiti. Moje srce je rastrgano između želje da je zaštitim i straha da joj ne uništim sreću.
Moje ime je Ivana i moj život se preokrenuo kad sam upoznala Darija, razvedenog muškarca s osmogodišnjim sinom. Iako sam ga voljela, nisam bila spremna dijeliti svoj dom s njegovim djetetom, što je dovelo do dubokih obiteljskih sukoba i preispitivanja vlastitih granica. Ovo je priča o ljubavi, ljubomori, krivnji i pitanjima koja nemaju jednostavne odgovore.
Sve je počelo jednim običnim danom, kad mi je muž Ivan pružio pismo koje je stiglo na moje ime. Nisam ni slutila da će sadržaj tog pisma otvoriti stare rane i pokrenuti lavinu obiteljskih sukoba. Suočena s majčinom zahtjevom za uzdržavanje, morala sam preispitati granice ljubavi, odgovornosti i oprosta.
Moja kćerka Ana priznala mi je da se osjeća inferiorno pred svojom svekrvom i svekrom zbog našeg financijskog stanja. Dok oni obasipaju nju i njenog muža skupocjenim darovima, ja jedva spajam kraj s krajem. U ovoj priči istražujem vlastite osjećaje krivnje i nemoći, dok pokušavam pronaći način da joj pokažem da ljubav i podrška vrijede više od materijalnih stvari.
