Oduvijek sam osjećala da sam za svoju majku samo teret, a ne dijete koje voli. Sada, kad je starija i treba moju pomoć, očekuje da zaboravim sve što je bilo, kao da nikad nije povrijedila moje srce. Pitanje oprosta i priznanja boli postaje moj svakodnevni teret.
Odrasla sam u Sarajevu, u obitelji gdje su ocjene i uspjeh bili važniji od osmijeha. Nakon godina borbe i odlaska u Zagreb, vratila sam se kući misleći da sam pronašla mir, ali stare rane i obiteljski pritisci ponovno su me sustigli. Sada se pitam je li moguće ikada zaboraviti djetinjstvo koje ti je ukralo radost.
Odrasla sam u Sarajevu, uvijek u sjeni svog brata Darija, dok su roditelji u meni vidjeli samo prosječnost. Kroz godine sam skupljala gorčinu, ali i snagu da se suočim s njima i sa sobom. Ovo je priča o tome kako sam naučila zacjeljivati stare rane i pronaći svoj glas.
U obitelji gdje otac Adam pokazuje nejednaku ljubav prema svojoj djeci, kći Aleksandra osjeća se zanemareno. Dok se majka Nensi trudi izgladiti situaciju, Adamova pristranost prema sinu iz prvog braka stvara duboke emocionalne rane. Ova priča istražuje unutarnju borbu i čežnju za jednakom pažnjom.
