Ovo je moja priča, Jelene iz Novog Sada, o tome kako sam godinama živjela pod sjenkom svoje majke i šutjela pred njenim riječima. Sve se promijenilo onog dana kada je moja kćerka Milica prvi put zaplakala zbog bakinih riječi, i tada sam odlučila da više neću biti samo promatrač. Ovo je ispovijest o granicama, ljubavi i hrabrosti da zaštitim sebe i svoje dijete.
Od malena sam bila ona koja spaja porodicu, iako me niko nije slušao. Odrasla sam u Sarajevu, uvijek na rubu razgovora, nevidljiva među najbližima. Ovo je moja priča o tihoj patnji, hrabrosti i pokušaju da napokon budem viđena i saslušana.
Moj otac me već godinu dana moli da oprostim svom ujaku, čovjeku koji je godinama nanosio bol i meni i njemu. Sada, kad je ujak bolestan i sam, otac želi da mu pomognem, ali ja ne mogu zaboraviti ni oprostiti ono što nam je učinio. Ova priča je moj unutarnji rat između porodične lojalnosti i vlastitih rana koje još uvijek krvare.
Sve je počelo kada sam primila pismo od majke, molbu za alimentaciju. Morala sam se suočiti s prošlim ranama i pitanjem dugujem li joj išta više od onoga što zakon nalaže. Ovo je priča o boli, krivnji i borbi za vlastiti život.
Te noći kad je otac otišao, moj svijet se raspao. Ostao sam između majčine boli, sestrine šutnje i vlastite zbunjenosti, pokušavajući shvatiti kako dalje. Ovo je priča o gubitku, ljutnji i traženju novog smisla u svijetu koji više nije isti.
Odrasla sam uz oca koji je bio kralj roštilja i autoritet u kući, ali njegova ljubav uvijek je imala granice koje nisam razumjela dok nisam odrasla. Moj muž, Emir, pokušavao je unijeti toplinu i ravnopravnost u našu obitelj, ali tata je svaki pokušaj odbijao riječima koje su me boljele više nego što sam tada shvaćala. Ovo je priča o tome kako sam se suočila s tradicijom, očekivanjima i vlastitim osjećajem vrijednosti.
Moje djetinjstvo obilježila je burna rastava roditelja, a dvadeset godina kasnije, odluka da oprostim ocu izazvala je novu buru u odnosu s majkom. Kroz bol, sumnje i obiteljske tajne, pokušavam pronaći mir između dva svijeta koja se ne mogu pomiriti. Ovo je priča o oprostu, gubitku i pitanjima koja ostaju bez odgovora.
Došla sam po svoju kćer Valentina kod bivšeg muža, ali ono što sam zatekla promijenilo je sve. Suočila sam se s istinom koju sam godinama pokušavala ignorirati, boreći se za pravdu i sigurnost svog djeteta. Ova priča je moj vapaj svim roditeljima koji osjećaju da ih nitko ne čuje.
Odrastala sam između dvije vatre: majčine zabrane i očuhove hladnoće, dok sam očajnički čeznula za ocem. Sada, kad planiram vlastito vjenčanje, suočavam se s pritiscima okoline i roditelja koji ne razumiju moju odluku. Ovo je priča o boli, oprostu i granicama koje moramo postaviti da bismo sačuvali sebe.
Tri mjeseca nisam progovorila ni riječ s majkom. Blokirala sam je svugdje, ali muž me tjera da joj se javim. Ne znam mogu li oprostiti, a još manje zaboraviti.
Moje ime je Lana i imam 21 godinu. Odrasla sam u Sarajevu, u porodici koja je naizgled bila obična, ali iza zatvorenih vrata krila je bol, tišinu i zanemarivanje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim zašto su oni koji su me trebali najviše voljeti, bili izvor moje najveće tuge.
