Sve je počelo kada sam primila pismo od majke, molbu za alimentaciju. Morala sam se suočiti s prošlim ranama i pitanjem dugujem li joj išta više od onoga što zakon nalaže. Ovo je priča o boli, krivnji i borbi za vlastiti život.
Te noći kad je otac otišao, moj svijet se raspao. Ostao sam između majčine boli, sestrine šutnje i vlastite zbunjenosti, pokušavajući shvatiti kako dalje. Ovo je priča o gubitku, ljutnji i traženju novog smisla u svijetu koji više nije isti.
Odrasla sam uz oca koji je bio kralj roštilja i autoritet u kući, ali njegova ljubav uvijek je imala granice koje nisam razumjela dok nisam odrasla. Moj muž, Emir, pokušavao je unijeti toplinu i ravnopravnost u našu obitelj, ali tata je svaki pokušaj odbijao riječima koje su me boljele više nego što sam tada shvaćala. Ovo je priča o tome kako sam se suočila s tradicijom, očekivanjima i vlastitim osjećajem vrijednosti.
Moje djetinjstvo obilježila je burna rastava roditelja, a dvadeset godina kasnije, odluka da oprostim ocu izazvala je novu buru u odnosu s majkom. Kroz bol, sumnje i obiteljske tajne, pokušavam pronaći mir između dva svijeta koja se ne mogu pomiriti. Ovo je priča o oprostu, gubitku i pitanjima koja ostaju bez odgovora.
Došla sam po svoju kćer Valentina kod bivšeg muža, ali ono što sam zatekla promijenilo je sve. Suočila sam se s istinom koju sam godinama pokušavala ignorirati, boreći se za pravdu i sigurnost svog djeteta. Ova priča je moj vapaj svim roditeljima koji osjećaju da ih nitko ne čuje.
Odrastala sam između dvije vatre: majčine zabrane i očuhove hladnoće, dok sam očajnički čeznula za ocem. Sada, kad planiram vlastito vjenčanje, suočavam se s pritiscima okoline i roditelja koji ne razumiju moju odluku. Ovo je priča o boli, oprostu i granicama koje moramo postaviti da bismo sačuvali sebe.
Tri mjeseca nisam progovorila ni riječ s majkom. Blokirala sam je svugdje, ali muž me tjera da joj se javim. Ne znam mogu li oprostiti, a još manje zaboraviti.
Moje ime je Lana i imam 21 godinu. Odrasla sam u Sarajevu, u porodici koja je naizgled bila obična, ali iza zatvorenih vrata krila je bol, tišinu i zanemarivanje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim zašto su oni koji su me trebali najviše voljeti, bili izvor moje najveće tuge.
