Moja svakodnevica se promijenila onog dana kad sam mamu dovela u svoj stan u Sarajevu. Između osjećaja dužnosti i vlastite iscrpljenosti, borim se s krivnjom, nerazumijevanjem porodice i vlastitim granicama. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i pokušaj da pronađem smisao u svemu što proživljavam.
Moj brak s Dinom bio je poput bureta bez dna – uvijek sam davala, a on uzimao. Jednog dana, kad sam mu mirno rekla da više ne mogu nositi sve na svojim leđima, sve se promijenilo. Ta rečenica pokrenula je lavinu emocija, svađa i pitanja o tome što znači biti podrška, a što biti teret.
U ovoj priči opisujem trenutak kada sam, iscrpljena i neprepoznata, zatražila od muža da mi plati za svakodnevnu brigu o našoj kćeri. Ova odluka izazvala je pravu buru u našem domu, otvorila stare rane i natjerala nas da preispitamo što znači ravnopravnost i poštovanje u obitelji. Kroz emotivne dijaloge i unutarnje borbe, suočavamo se s pitanjem: je li neplaćeni rad majki zaista nevidljiv?
Sve je počelo kad sam, iscrpljena i na rubu snaga, konačno rekla gospođi Mariji da više ne mogu biti njezina potrčko. Godinama sam joj pomagala, dok je njezina kćerka Ivana rijetko dolazila iz Zagreba. Ova priča je o granicama, osjećaju krivnje i tihoj borbi svake žene koja pokušava biti dobra susjeda, kćerka i majka u isto vrijeme.
Moje ime je Marija i godinama sam živjela u sjeni tuđih očekivanja, boreći se s partnerom koji je odbijao preuzeti odgovornost za naš zajednički život. Svaki dan bio je nova borba između želje da sačuvam obitelj i potrebe da sačuvam samu sebe. Ova priča je moj put kroz tamu iscrpljenosti, obiteljskih sukoba i konačno – oslobađanja.
Moje ime je Ivana i cijeli život sam bila između roditelja koji su se više mrzili nego voljeli. Nakon njihovog razvoda, nadala sam se miru, ali rođenje moje kćeri Lane otvorilo je stare rane i započelo novo poglavlje njihovog rivalstva. Umorna sam od toga da budem most između njih, a sada se bojim da će njihova borba uništiti i moju obitelj.
Sve je počelo kad sam, iscrpljena i na rubu snaga, konačno rekla gospođi Mariji da više ne mogu biti njezina potrčko. Godinama sam joj pomagala, dok je njezina kćerka Ivana rijetko dolazila iz Zagreba. Ova priča je o granicama, osjećaju krivnje i tihoj borbi svake žene koja pokušava biti dobra susjeda, kćerka i majka u isto vrijeme.
Živim u staroj zgradi u Sarajevu, gdje je granica između susjedstva i obitelji često nejasna. Moja susjeda Amira sve češće ostavlja svoju kćerku Lejlu kod mene na ručku, a ja više ne znam kako joj reći da sam iscrpljena i da ne mogu više. Borim se s osjećajem krivnje, ali i vlastitim granicama, dok pokušavam pronaći način da zaštitim sebe bez da povrijedim nekoga tko mi je drag.
– Snalaženje u izazovima odgajanja posinka može biti usamljeno i nezahvalno putovanje. Ivan se nalazi u stalnoj borbi za poštovanje i razumijevanje od svog posinka, koji se čini odlučnim odbaciti svaki njegov trud. Kako Ivan može premostiti jaz kada njegov posinak odbija surađivati?
