Na pragu šesnaestog rođendana, suočavam se s gubitkom majke i hladnoćom koja vlada između mene i mog oca, Zorana. Moja polusestra Ivana uvijek je bila njegova mezimica, dok su moji snovi i osjećaji ostajali nevidljivi. U toj tjeskobnoj atmosferi pokušavam pronaći svoj glas, uprkos boli i nerazumijevanju.
Zovem se Ivana i godinama pokušavam shvatiti zašto moja svekrva gradi oko nas zid od privida i novca. Svaka nedjelja kod njih je predstava poklona koje naš sin Luka ne smije ponijeti kući. Može li luksuz biti oružje kontrole, a ne ljubavi?
Vratila sam se iz bolnice s tek rođenim sinom, a dočekala me tišina i nered. Moj muž, Ivan, bio je odsutan, ne samo tijelom nego i duhom, ostavljajući me samu u najtežim trenucima. Ovo je priča o mojoj borbi s usamljenošću, razočaranjem i potrazi za dostojanstvom i srećom mog djeteta.
Već dvije godine moj sin Ivan ne razgovara sa mnom. Svaki dan preispitujem gdje sam pogriješila i je li moja strogoća uništila naš odnos. Ova priča je moj pokušaj da shvatim sebe, njega i sve ono što nas je dovelo do ove tišine.
Zovem se Ljiljana i majka sam troje djece. Ova priča je o tišini koja je zamijenila nekadašnji smijeh u mojoj kući, o borbi s osjećajem usamljenosti i pitanjem gdje sam pogriješila kao majka. Kroz sjećanja, pisma i rijetke telefonske pozive, pokušavam pronaći smisao u životu koji je ostao iza njihove odsutnosti.
Svaki put kad mi zazvoni mobitel, srce mi stane jer znam da me kćerka zove samo kad joj nešto treba. Nekad smo bile nerazdvojne, a danas se osjećam kao bankomat, a ne majka. Ovo je moja priča o izgubljenoj bliskosti i tihoj boli koju nosim, ali i pitanje: gdje smo pogriješile?
Moja kćerka Ivana i ja nikada nismo bile bliske. Oduvijek sam osjećala da joj nisam dovoljno dobra majka, a kad sam posljednja saznala da je trudna, sve se srušilo. Sada se pitam gdje sam pogriješila i ima li nade za nas.
Moj sin Marko godinama je bio udaljen od mene, a ja sam to opravdavala njegovom potrebom za samostalnošću. Tek kad je završio u bolnici, suočila sam se s njegovim tajnama i ljudima koji su ga poznavali bolje nego ja. Sada se pitam jesam li ikada bila majka kakvu je trebao.
Moje ime je Sanja i cijeli život sam se borila za svoju kćer Lejlu, ali odluka da odem raditi u Njemačku kad joj je bilo najpotrebnije ostavila je ranu koju ni godine nisu zacijelile. Danas, kad je odrasla žena, osjećam kako me krivi za sve što joj je nedostajalo, a ja se pitam jesam li mogla drugačije. Ovo je priča o žrtvi, krivnji i tišini koja razdvaja majku i kćer.
U nedjeljno jutro, noseći punu torbu hrane i ljubavi, došla sam do stana svog sina, ali on mi nije otvorio vrata. Cijeli život sam mu bila podrška, žrtvovala sam se i trudila da mu ništa ne fali, a sada osjećam samo hladnoću i prazninu. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i zašto ljubav ponekad nije dovoljna.
Na pragu šesnaestog rođendana, suočavam se s gubitkom majke i hladnoćom oca, dok se osjećam nevidljivom pored polusestre koja je uvijek u centru pažnje. U toj tišini i boli, pokušavam pronaći svoj glas i smisao, boreći se s osjećajem manje vrijednosti i nepravde. Ovo je priča o traženju ljubavi, prihvaćanja i hrabrosti da budem svoja, čak i kad me najbliži ne vide.
Godinama sam živjela s osjećajem da sam podbacila kao majka, noseći krivnju i sram zbog svojih odluka. Tek kad mi je kćerka, sada odrasla žena, otvorila dušu, shvatila sam koliko su nas tišine i nesporazumi udaljili. Ovo je priča o našim prešućenim bolima, o jednoj rečenici koja je srušila zidove između nas i o novoj prilici za ljubav.
