Već pola godine moj muž Ivan živi kod svoje majke, pravdajući to njenom bolešću, dok ja osjećam da sam ostavljena i izdana. Svakodnevno se borim s osjećajem usamljenosti i pitanjem ima li naš brak još šanse. Ovo je priča o mojoj borbi za ljubav, povjerenje i vlastito dostojanstvo.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će mi ljubav biti stavljena na vagu s novcem. Moj zaručnik Dario postavio mi je ultimatum koji mi je slomio srce i natjerao me da preispitam sve što sam vjerovala o ljubavi, obitelji i sebi. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i jesu li osjećaji zaista manje vrijedni od materijalnog.
Moja kćerka je gotovo rodila u kuhinji, jer je uporno željela završiti večeru za svog muža umjesto da odmah ode u bolnicu. Dok smo jurile prema rodilištu, zamolila me da svakodnevno brinem o njenom mužu, što me duboko pogodilo i naljutilo. U ovoj priči otkrivam bol, nemoć i bijes koje osjećam gledajući kako se moja kćerka žrtvuje za čovjeka koji ne zna cijeniti ni osnovnu pažnju.
Na Badnju večer, dok su svijeće titrale na stolu, našao sam se rastrgan između svoje supruge Ivane i majke Milene. Umjesto mira i ljubavi, večer je obilježila svađa, suze i bolan osjećaj nemoći. Ovo je priča o tome kako su obiteljske tradicije i očekivanja zamalo uništile ono što sam najviše volio.
Sjedim u bolničkoj čekaonici, dok mi muž, Ivan, u pokušaju da me oraspoloži, izgovara rečenicu koja me pogodi dublje nego što je mogao zamisliti. Dok čekam vijesti o ocu, razdiru me sjećanja na djetinjstvo, majčinu toplinu i očeve šutnje. U toj tišini, suočavam se s istinom o našoj obitelji i pitanjem: jesam li mogla učiniti više?
Zovem se Ljubica, imam 74 godine i izgubila sam svoju obitelj pokušavajući spasiti naš dom. Kroz ovu priču vodim vas kroz godine borbe s financijskim problemima, obiteljskim sukobima i vlastitom krivnjom. Možda će netko prepoznati svoje sumnje i nade u mojim riječima.
Sjedim na rubu kreveta, slušam kako se djeca svađaju oko zadnjeg komada kruha, a srce mi se steže jer večeras nemam što staviti na stol. Kroz ovu priču otkrivam borbu jedne majke u Hrvatskoj koja daje sve od sebe, ali se svakodnevno suočava s neimaštinom i osjećajem krivnje. Možda će netko prepoznati sebe u mojim suzama i tišini koja ostane kad djeca zaspu gladna.
Na dan mog vjenčanja, majka je prekršila obećanje i zadržala stan koji nam je trebala darovati. Moj muž i ja ostali smo bez doma, prisiljeni seliti iz podstanarstva u podstanarstvo, dok su se rane povjerenja u obitelji produbljivale. Danas se pitam vrijede li snovi cijene koju plaćamo kroz obiteljske sukobe i bol.
Moj svijet se srušio kad sam saznala da dijete koje sam devet mjeseci nosila pod srcem nije moje. S mužem Damirom suočili smo se s najtežom odlukom u životu, rastrgani između ljubavi, boli i osjećaja nepravde. U ovoj priči otkrivam kako sam pronašla snagu u najdubljoj tuzi i kako sam naučila što znači biti majka, čak i kad sudbina sve okrene naglavačke.
Planirala sam miran vikend kod sina u Beogradu, ali sam završila kao neplaćena spremačica. Ni sin ni snaha nisu mi rekli hvala, a ja sam se prvi put zapitala gdje sam pogriješila kao majka. Ova priča je moj pokušaj da razumijem zašto ljubav i briga ponekad ostanu neprimijećeni.
Moja svekrva, Ljubica, pokušala je pomoći nakon rođenja našeg sina, ali njezina pomoć je samo produbila jaz između mene i mog muža. Osjećala sam se izdano, usamljeno i neshvaćeno u vlastitom domu. Sada se pitam ima li naš brak uopće šanse za oporavak.
Od prvog trenutka kad sam primila poziv od muža, znala sam da će mi život zauvijek biti podijeljen na prije i poslije. Suočena s izborom između vlastitog doma i pomoći bolesnom svekru, osjećam kako mi srce puca na pola. Ova priča je moj vapaj, ali i poziv svima da razmisle što je zaista važno u obitelji.
