Cijeli život sam bila rame za plakanje svojoj najboljoj prijateljici Jasmini, nesvjesna da mi iza leđa uzima ono najvrijednije. Kada sam se sama našla na dnu, otkrila sam istinu koja mi je slomila srce i promijenila pogled na ljude. Ovo je priča o povjerenju, izdaji i snazi da nastavim dalje.
Jedne večeri, slučajno sam čuo svog najboljeg prijatelja, Dinu, kako govori ružno o mojoj porodici. Osjećaji izdaje i bijesa preplavili su me, dok sam pokušavao odlučiti trebam li ga suočiti ili prešutjeti sve zbog godina prijateljstva. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovore i smisao u boli koju nosi izdaja najbližih.
Moje ime je Ivana i cijeli život sam bježala od majčinih savjeta, uvjerena da su njena pravila zastarjela. Nakon rođenja sina, osjećaj usamljenosti naveo me da otvorim vrata svojoj najboljoj prijateljici, ne sluteći da će upravo ona razoriti ono malo povjerenja što mi je ostalo. Ovo je priča o izdaji, povjerenju i pitanjima koja ostaju visjeti u zraku kad se sve sruši.
Sjedim u čekaonici kod kardiologa kad mi prilazi nepoznat čovjek i pita me za davnu ljetnu avanturu u kampu na Plitvicama, prepoznajući me po maloj ožiljku iz djetinjstva. Taj susret budi uspomene na bolnu obiteljsku tajnu i gubitak koji me prati cijeli život. Kroz razgovor s neznancem, suočavam se s prošlošću, pitanjima oprosta i vlastitim strahovima.
Moje ime je Lejla i cijeli život sam se borila s osjećajem da ne pripadam, jer su me svi, pa čak i moja majka, doživljavali kao nekoga tko nije dovoljno ‘žensko’. Jedan razredni izlet i jedna fotografija otvorili su stare rane i natjerali me da se suočim s pitanjem identiteta. Ova priča je moj pokušaj da pronađem sebe u svijetu koji me uporno gura u tuđe kalupe.
Život sa svekrvom Ljubicom bio je kao vojna vježba – svaki moj pokret bio je pod povećalom, a svaka greška skupo plaćena. Između njenih strogih pravila i stalnih kritika, pokušavala sam pronaći svoje mjesto u kući koju nikad nisam osjećala svojom. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, ljubav i razumijevanje u srcu tipične bosansko-hrvatske obitelji.
Na vrelom ljetnom suncu, dok miješam beton za kuću svoje punice, osjećam kako se u meni gomila gorčina. Moja supruga Ivana i kćerka Lana već dugo osjećaju da nismo jednako voljeni u ovoj porodici, a sada, dok gledam kako sve svoje vrijeme i snagu ulažem u tuđe zidove, pitam se tko će izgraditi naš dom. Ova priča je moj vapaj za pravdom, ali i tiha nada da će netko napokon čuti glas onih koji uvijek ostaju u sjeni.
Zovem se Emir i ovo je priča o tome kako sam, pokušavajući pomoći svojim sinovima, nesvjesno posijao razdor među njima. Gledao sam kako ljubomora i natjecanje uništavaju našu obitelj, dok nisam skupio hrabrost da se suočim s istinom. Sada se pitam može li se ono što je jednom puklo ikada ponovno spojiti.
Jedne kišne novembarske večeri, slučajno sam pročitala Ivanove poruke i moj svijet se raspao. Naša je veza mjesecima škripala, ali istina da je spreman sve ostaviti zbog druge žene me slomila. Sada, dok gledam u prazninu i preispitujem vlastite odluke, pitam se hoću li ikada više moći nekome vjerovati.
Od trenutka kad sam ugledala tetku Azru s ključevima u ruci, znala sam da moj život više nikada neće biti isti. Nakon smrti roditelja i tragičnog gubitka brata, naš porodični stan postao je poprište borbe za uspomene, mir i pravo na vlastite granice. Ovo je moj vapaj, moja nemoć i pokušaj da odgovorim: koliko smo spremni žrtvovati da spasimo sebe?
Na Badnjak, dok sam gledala u novčanicu od sto eura koju mi je muž Damir tutnuo u ruku, osjećala sam se poniženo i nevidljivo. Odlučila sam mu pokazati koliko zapravo vrijedi moj trud oko obitelji i blagdana. Ta odluka pokrenula je lavinu emocija, svađa i, na kraju, neočekivano zbližavanje.
Moje ime je Elvira i još uvijek osjećam težinu onih petnaest minuta kad sam prvi put ostavila svog sina kod mame. Povjerenje, strah i krivnja isprepliću se u meni svaki put kad se sjetim tog dana. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje prestaje briga, a počinje neodgovornost.
