Nikada nisam mislila da će običan odlazak u trgovinu toliko promijeniti moj pogled na sebe i svijet oko mene. Tog dana, među policama Konzuma, osjetila sam težinu godina, usamljenost i nemoć koju sam godinama potiskivala. Sve što sam do tada smatrala svojom snagom, odjednom je postalo teret koji nosim sama.
Nakon godina žrtvovanja za supruga i djecu, odlučila sam uzeti tjedan dana odmora na moru – sama. Umjesto podrške, dočekala me lavina osuda, šutnje i predbacivanja od strane obitelji i prijatelja. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pitanje: gdje je granica između ljubavi prema sebi i dužnosti prema obitelji?
Zovem se Ivan i nekad sam bio vojnik, a danas sam beskućnik na ulicama Zagreba. Odbio sam otići u gradsko prihvatilište jer su uvjeti tamo gori nego na cesti, a dostojanstvo mi je sve što mi je ostalo. Ovo je priča o borbi, sramu i nadi koju još uvijek tražim među ljudima koji su me zaboravili.
Zovem se Ivana, imam trideset i jednu godinu i odlučila sam prestati brijati noge i pazuhe. Ova odluka izazvala je buru u mojoj obitelji i među prijateljima, ali me naučila što znači biti vjerna sebi u društvu koje ne prašta različitost. Ovo je priča o boli, otporu, ali i slobodi koju sam pronašla kad sam odlučila biti svoja.
Moja najbolja prijateljica, Ivana, izbacila me s vlastitog vjenčanja jer sam joj bila ‘previše obična’ za svjedokinju. Ova priča je o izdaji, boli i snazi koju sam morala pronaći u sebi kad su me svi okrenuli leđa. Kroz suze i ljutnju, naučila sam koliko vrijedi moje dostojanstvo.
Moj život se preokrenuo kada sam, uz svoju kćer, postala majka i dječaku kojeg je njegova biološka majka ostavila zbog karijere. Kroz svakodnevne borbe, predrasude okoline i vlastite sumnje, naučila sam što znači istinska ljubav i žrtva. Ovo je priča o boli, oprostu i snazi žene koja je odlučila voljeti dijete koje nije rodila.
Na tramvajskoj stanici susrećem Lejlu, moju staru prijateljicu, čije su oči pune tuge dok gura dječja kolica. Kroz njen potresni razgovor otkrivam kako je teško kad suprug bježi od očinstva i kada ljubav prema partneru nije dovoljna da spasi obitelj. Ova priča otkriva bol, razočaranje i snagu žene koja se bori za svoje dijete u društvu koje često okreće glavu.
Jednog običnog popodneva u sarajevskom parku, dok sam ljuljala svoje blizanke, prišao mi je stariji čovjek s molbom koja me zatekla nespremnu. Njegova želja da na trenutak drži moje djevojčice otvorila je vrata prošlosti, tuge i nade, a mene natjerala da preispitam vlastite strahove i predrasude. Ova priča je o susretu koji me naučio koliko su ljudska toplina i razumijevanje važni, čak i kad dolaze od potpunih stranaca.
Moje ime je Gianna i majka sam dječaka s Downovim sindromom. Kada je nepoznati čovjek na igralištu uvrijedio mog sina, odlučila sam mu napisati pismo koje je potreslo cijelo naše naselje. Ovo je priča o boli, hrabrosti i nadi da će ljudi naučiti gledati srcem, a ne predrasudama.
Moje ime je Ljubica i imam 73 godine. Nedavno sam doživjela ponižavajući trenutak u vlastitoj zgradi, kad sam shvatila koliko su stariji ljudi postali nevidljivi u današnjem društvu. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i poštovanjem koje starost zaslužuje.
Na svom prvom danu u novoj školi, osjećao sam se izgubljeno i sam. Tada sam ugledao Lejlu kako plače sama na klupi, i nešto u meni natjeralo me da joj priđem. Taj trenutak promijenio je ne samo nas dvoje, nego i cijelu našu školu.
Zovem se Lejla i imam 29 godina. Oduvijek sam se borila s pritiscima društva oko izgleda, ali tek kad sam odlučila prestati brijati dlačice na tijelu, moj život se okrenuo naglavačke. Ovo je priča o tome kako su me vlastite dlake naučile što znači biti slobodna, ali i koliko je teško biti svoj u Sarajevu.
