Zovem se Snježana i ispričat ću vam kako sam, ostavljena od supruga, morala pronaći snagu da preživim i zaštitim svog sina u društvu punom predrasuda i očekivanja. Borila sam se s osudom okoline, siromaštvom i hladnoćom vlastite obitelji. Ovo je moja ispovijest – za sve koji su se ikada osjećali sami i neshvaćeni.
Moje srce je pronašlo novu ljubav nakon šezdesete, ali umjesto podrške, dočekala me osuda vlastite kćeri. Suočavam se s predrasudama, usamljenošću i pitanjem imam li pravo na sreću u poznim godinama. Ovo je priča o hrabrosti da volim kad svi očekuju da se povučem.
U šezdesetoj godini života, nakon što su me svi otpisali, pronašla sam ljubav koja mi je vratila osmijeh i vjeru u sebe. Moja obitelj nije razumjela moju promjenu, a prijatelji su me gledali s podsmijehom. Ovo je priča o borbi za pravo na sreću, o predrasudama i o tome kako nikada nije kasno za novi početak.
Ja sam Sanja, majka dječaka koji je rođen bez ušiju. Naša borba za njegov sluh i prihvaćanje u društvu bila je ispunjena bolom, nadom i neočekivanim preokretima. Ovo je priča o obiteljskim sukobima, snazi majčinske ljubavi i vječnom pitanju: je li čudo uvijek blagoslov?
Nikada nisam mislila da ću u šezdesetoj godini ponovno osjetiti leptiriće u trbuhu. Moja obitelj i prijatelji nisu mogli shvatiti zašto se mijenjam, zašto se smijem kao djevojčica i zašto mi je odjednom stalo do sitnica. Ovo je priča o tome kako sam, kad su svi digli ruke od mene, pronašla sebe i ljubav koja mi je vratila vjeru u život.
U ovoj priči otkrivam kako sam se, s 57 godina, ponovno zaljubila i odlučila udati, unatoč snažnom protivljenju svoje kćeri. Njena sumnja da moj partner nije iskren unijela je nemir u našu obitelj i natjerala me da preispitam vlastite odluke. Kroz emotivne sukobe, obiteljske rasprave i vlastite strahove, tražim odgovor: ima li pravo srce na sreću, čak i kad drugi sumnjaju?
