Sjedile smo na istom kauču, Ariana i ja, svaka sa svojim slomljenim srcem. Ona je izgubila dečka, ja muža, a obje smo ostale bez odgovora na pitanje: zašto? U toj tišini i boli, pronašle smo snagu jedna u drugoj, ali i suočile se s istinama koje smo godinama gurale pod tepih.
Moje ime je Dario i nikada nisam mislio da će moj brak s Ivanom postati tema javne rasprave na internetu. Kada su ljudi počeli komentirati našu vezu zbog Ivaninog izgleda, morao sam pronaći snagu da zaštitim našu ljubav od zlobnih riječi. Ovo je priča o tome kako sam naučio što znači istinski voljeti i boriti se za ono do čega ti je najviše stalo.
Nikad neću zaboraviti tu večer kad smo, vođeni ludilom i željom za bijegom od svakodnevice, iznijeli staru kadu na ulicu i napunili je pjenom. Smijali smo se, pjevali i osjećali slobodu, ali ispod površine skrivala se bol koju nitko nije znao osim mene. Ta noć promijenila je naše prijateljstvo i natjerala me da se zapitam što zapravo znači biti sretan.
Moje prijateljstvo s Anom trajalo je godinama, ali sve se promijenilo kad je rodila malu Lanu. Njena opsesija kćeri i stalno nametanje njezine prisutnosti u našem životu doveli su do pucanja, a moj muž je konačno rekao ono što sam i sama osjećala. Sad se pitam – gdje je granica između roditeljske ljubavi i gubitka sebe, i koliko prijateljstvo može izdržati?
Jedne kišne sarajevske večeri, moj život se zauvijek promijenio zbog jedne poruke i pogrešne odluke. U trenutku slabosti, dopustio sam sebi da budem iskušan, ne znajući da će me to koštati svega što sam volio. Sada, dok gledam u praznu sobu i slušam tišinu, pitam se – jesam li bio žrtva ili krivac?
