Zovem se Zvonimir, imam 54 godine i nakon razvoda odlučio sam živjeti sam, iako me svi oko mene nagovaraju da pronađem novu ženu. Kroz razgovore s prijateljem Edinom i svakodnevne susrete s obitelji, suočavam se s pritiscima društva i vlastitim strahovima. Ovo je priča o izboru samoće, boli prošlosti i traženju mira u svijetu koji ne razumije.
Od trenutka kad sam saznala da sam trudna s Damirom, moj život se pretvorio u vrtlog nesigurnosti. Njegova majka, Vesna, otvoreno je stala na njegovu stranu i podržavala njegovu odluku da ne želi brak, dok je njegov otac, gospodin Stjepan, jedini pokazivao razumijevanje za moju bol. U toj borbi između želja, očekivanja i obiteljskih pritisaka, morala sam pronaći snagu da izgovorim istinu – i sebi i njima.
Ja sam Vesna, udovica iz Zagreba, i s prijateljicom Suadom odlučila sam iznajmiti kuću na moru kako bismo zajedno živjele i zaradile nešto novca. Vjerovale smo da je to naš novi početak, ali ubrzo su se pojavile stare rane, ljubomora i problemi s gostima. Naša priča pokazuje koliko je teško pronaći mir kad prošlost ne da mira, a društvo ima svoja očekivanja.
Na dan kada sam trebala odlučiti hoću li ostati uz Edina ili otići, našla sam se suočena s njegovom obitelji, osjećajući se kao strankinja u vlastitom životu. Promatrajući njegov odnos s bivšom suprugom i djecom, shvatila sam koliko su granice između ljubavi, odgovornosti i istine tanke. Ovo je moja priča o tome kako sam pokušala pronaći sreću, rastrgana između tuđih očekivanja i vlastitih snova.
Moje ime je Vesna, i cijeli život sam se borila protiv očekivanja društva, obitelji i vlastitih strahova. U šezdesetoj godini, dok gledam unatrag na sve što sam prošla, pitam se jesam li ikada bila dovoljno hrabra da budem istinski svoja. Ovo je priča o ljubavi, izdaji, i neugasloj želji da ostanem vjerna sebi, bez obzira na cijenu.
