Ovo je priča o meni, Ivanu, koji sam nakon godina rada u zagrebačkom fast foodu dobio otkaz i posljednju plaću isplaćenu u kovanicama. Kroz sukobe s gazdom, obiteljsku sramotu i borbu za dostojanstvo, suočavam se s pitanjem koliko vrijedim u očima društva. Moja priča otvara raspravu o pravima radnika, poniženju i borbi za pravdu.
Porod mog sina trebao je biti najsretniji trenutak u mom životu, ali pretvorio se u borbu za dostojanstvo i snagu. Umjesto podrške, suprug Dario me povrijedio riječima i ponašanjem, što me natjeralo da preispitam naš brak i samu sebe. Na kraju sam pronašla snagu da se izborim za sebe i promijenim naš odnos zauvijek.
Već godinama živim u jednoj sobi s troje unučadi, a četvrto je na putu. Svaki dan osjećam kako gubim dio sebe, dok se borim za malo privatnosti i dostojanstva, a napetosti među članovima obitelji rastu. Pitam se gdje je nestala toplina doma i ima li još nade za našu obitelj.
Moje ime je Ana i ovo je priča o tome kako sam, nakon što me vlastita obitelj odbacila zbog mojih izbora, pronašla snagu u sebi i naučila da nitko ne može uzeti moje dostojanstvo. Kroz borbu s predrasudama, siromaštvom i vlastitim strahovima, otkrila sam što znači istinski poštovati sebe. Ovo je moj put kroz tamu do samopoštovanja.
Nakon trinaest godina braka s Damirom, našla sam se pred ponorom. Borba za skrbništvo nad djecom i vlastito dostojanstvo pretvorila je moj život u neprekidnu oluju. U ovoj priči otkrivam kako sam se suočila s boli, nepravdom i vlastitim strahovima, tražeći snagu da nastavim dalje.
Moja djeca, Ivan i Mirela, žele me smjestiti u dom za starije osobe, iako se osjećam dovoljno snažno i sposobno za samostalan život. Ova odluka me slomila, ali i natjerala da preispitam naš odnos, svoje godine i što zapravo znači biti roditelj u starosti. Kroz bolne razgovore, sjećanja i svakodnevne borbe, pokušavam pronaći snagu da se izborim za svoje dostojanstvo i pravo na život kakav želim.
Danas sam, kao sedamdesetpetogodišnja žena, doživjela poniženje i nemoć pred običnim vratima banke. Kroz ovu priču dijelim svoju borbu s nevidljivim preprekama koje svakodnevno stoje pred starijima u našim gradovima. Moja nada je da će netko napokon čuti naš glas i shvatiti koliko malo treba da život bude dostojanstveniji.
Moje ime je Ivana i već četiri godine živim pod istim krovom sa mužem Damirom i njegovom majkom Ljubicom. Svakodnevna borba za poštovanje i mjesto u vlastitom domu pretvorila se u tihi rat, gdje su riječi često oštrije od noža. Dan kad sam joj u lice rekla što mislim o njenim naočalama bio je trenutak kad sam odlučila uzeti sudbinu u svoje ruke.
Subotnje jutro u prepunom supermarketu pretvorilo se u noćnu moru kad sam, kao starija gospođa, doživjela poniženje i strah zbog nesporazuma na blagajni. Dok su me svi gledali, osjećala sam kako mi srce lupa, a policija i hitna su stigli prije nego što sam uspjela objasniti što se dogodilo. Ova priča je o dostojanstvu, predrasudama i borbi za poštovanje u društvu koje često zaboravlja na svoje starije.
Na jednoj običnoj sarajevskoj večeri, moj prijatelj Daniel izazvao je lavinu emocija i sukoba kad je zatražio komad kolača za svoju porodicu. Njegova molba, iako naizgled bezazlena, otvorila je stare rane i pokrenula raspravu o ponosu, dostojanstvu i granicama pomoći među prijateljima. Ova priča vodi vas kroz moje unutarnje borbe, obiteljske konflikte i pitanja koja su ostala visjeti u zraku dugo nakon što su tanjiri pokupljeni.
