Zovem se Tjaša i živim u Ljubljani sa suprugom i malom kćeri. Posljednjih mjeseci suočavam se s pritiscima svoje obitelji koja stalno posuđuje naše stvari, od dječje odjeće do kućanskih aparata, a ja ne nalazim snage reći ‘ne’ bez straha od svađe. Ovo je priča o borbi između ljubaznosti i postavljanja vlastitih granica.
Osam godina sam u braku s Emirom i osjećam se kao da sam zarobljena u vlastitom domu, gdje sam više domaćica nego partnerica. Svaki dan se borim s osjećajem nepravde, dok me muž i njegova porodica uzimaju zdravo za gotovo. Ponekad se pitam gdje sam nestala ja, i kako da im dokažem da nisam rođena da budem ničija sluškinja.
U ovoj priči sam ja, Ivana, žena iz Sarajeva, koja se bori s osjećajem praznine i gubitka volje za održavanjem doma. Kroz svakodnevne konflikte s mužem i djecom, te unutarnju borbu s vlastitim identitetom, pokušavam pronaći smisao i ponovno otkriti što znači biti ‘čuvarica ognjišta’. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i poziv na iskren razgovor o ulozi žene u današnjem društvu.
Sve je počelo jednim običnim popodnevnim čajem, ali riječi moje svekrve promijenile su tok mog braka i odnosa u obitelji. Borila sam se između ljubavi prema mužu i vlastitih uvjerenja, dok su nas tradicija i očekivanja gurali u sukobe. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći svoje mjesto u svijetu gdje se još uvijek očekuje da žena nosi sve na svojim leđima.
