Ovo je priča o mojoj borbi da pronađem dom za starije za svoju majku, dok se suočavam s osjećajem krivnje, nerazumijevanjem u obitelji i vlastitim granicama. Kao srednje dijete, uvijek sam bio između, ali sada sam na prvoj crti, iscrpljen i rastrgan između ljubavi i nemoći. Ovo je moj vapaj, ali i pitanje: gdje završava naša dužnost, a počinje pravo na vlastiti život?
Moje ime je Zvonko, imam 72 godine, i odlučio sam prodati kuću kako bih otišao u privatni dom za starije. Moja kćerka Ivana očekuje da joj pomognem s novcem, ali ja vjerujem da može više od onoga što trenutno radi. Ova odluka izazvala je lavinu sukoba, tuge i pitanja o tome što dugujemo svojoj djeci i sebi.
Moje ime je Eva i cijeli moj svijet stao je onog dana kad sam morala odlučiti što je najbolje za mog starog očuha Ivana, koji je ostao sam u trošnoj kući na kraju sela. Između brige za svoju kćer Lanu i svakodnevnih borbi s poslom, osjećala sam se rastrgano između prošlosti i budućnosti. Ova priča je o ljubavi, krivnji i hrabrosti da pronađemo novo mjesto koje možemo nazvati domom.
Moja priča počinje u trenutku kada sam, slomljena i umorna, izgovorila riječi koje su mi gorčinom ostale na usnama: ‘Ako mi ne pomognete, sve ću prodati i otići u dom.’ Nakon godina žrtvovanja za svoju djecu, osjećam se izdano i zaboravljeno. Sada se pitam jesam li prekasno povukla crtu i što zapravo znači biti roditelj u današnjem svijetu.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam posvetila sinu Dini. Naša veza prošla je kroz oluje, osobito kad je odrastao i krenuo putem koji nisam razumjela. Sve se promijenilo onog dana kad mi je predložio da se preselim u dom za starije i prepustim mu kuću, što je otvorilo stare rane, ali nas na kraju naučilo pravom poštovanju.
Moja svakodnevica je borba između brige za kćer Lanu i očuha Gregora, koji živi sam na selu. Kad sam mu predložila preseljenje u dom, slomio se predamnom, a ja sam ostala rastrgana između osjećaja krivnje i vlastite nemoći. Ovo je priča o ljubavi, odgovornosti i pitanjima na koja nemam odgovore.
Slučajno sam čula sina kako planira moj odlazak u dom za starije i prepisivanje stana na sebe. Srce mi se slomilo, ali odlučila sam da neću šutjeti. Ovo je moja borba za dostojanstvo, obitelj i istinu.
Jedne večeri čula sam sina kako predlaže da me smjesti u dom i traži da mu prepišem kuću. To me slomilo, ali natjeralo da preispitam sve što sam žrtvovala za njega. Sada se pitam gdje sam pogriješila i ima li još nade za naš odnos.
