Moje ime je Lejla i oduvijek su govorili da imam oči svoje bake, ali i njenu dušu. Ova priča vodi vas kroz moje djetinjstvo u Sarajevu, gdje sam, kao dijete s ozbiljnim pogledom, nosila teret porodičnih tajni i tuge. Kroz sukobe, ljubav i gubitke, otkrivam što znači biti dijete koje prerano odraste.
Moje ime je Lejla i nikada neću zaboraviti posljednji pogled koji sam razmijenila s bratom Emirom na obali Une. Tog dana, obična dječja igra pretvorila se u tragediju koja je zauvijek promijenila našu porodicu. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao u boli i podijelim s vama ono što me još uvijek proganja – Emirove posljednje riječi.
Odrastala sam uz majku, dok je otac bio tek sjena u mom životu, prisutan samo na moj rođendan. Sada, kad sam odrasla, otac traži oprost i drugu priliku, a ja se borim s vlastitim ranama i pitanjem mogu li mu to dati. Ovo je priča o boli, nadi i pokušaju da ponovno izgradimo ono što je bilo izgubljeno.
Moja supruga, Ana, nosila je teret prošlosti koji je dugo ostao skriven. Njena priča o djetinjstvu, ispunjena bolom i borbom, otkrila je snagu koju nisam mogao ni zamisliti. Sada se pitam kako možemo zajedno prevladati te sjene koje još uvijek prijete našem miru.
