Oduvijek sam živjela u sjeni svoje starije sestre, ali ništa me nije zaboljelo kao trenutak kad je majka poklonila darove koje sam kupila svojoj djeci – djeci moje sestre. Suočavanje s majkom otvorilo je stare rane i dovelo u pitanje sve ono što sam vjerovala o obitelji. Ovo je priča o lojalnosti, nepravdi i borbi da zaštitim svoju djecu od boli koju sam ja osjećala cijeli život.
Sve je počelo kad sam saznala da je Dario kupio Leu stan, a njegova nova supruga Sanja zbog toga poludjela od ljubomore. Moja nekadašnja svekrva Marija, koja mi je bila kao druga majka, sada me izbjegava i šuti na moje poruke. U ovoj priči pokušavam pronaći mir za sebe i sina, dok se borim s tuđim frustracijama i vlastitom tugom.
Moje ime je Ivana i već mjesecima osjećam kako mi srce preskače svaki put kad čujem da će sestra mog muža, Sanja, doći s djecom. Njena djeca su nemirna, gruba i često vrijeđaju moju Emu, ali niko u porodici ne želi o tome otvoreno pričati. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje je granica između obiteljske solidarnosti i zaštite vlastitog djeteta.
Sve je počelo običnim vikendom kod bake u Sarajevu, ali suze mog najmlađeg sina, Ivana, promijenile su sve. Njegova tuga i očaj zbog odvajanja natjerali su me da preispitam vlastite odluke i koliko zapravo slušam potrebe svoje djece. Ova priča je o ljubavi, nesporazumima i onome što znači biti roditelj u svijetu gdje često zaboravljamo na dječje osjećaje.
Zovem se Elizabeta i u trideset četvrtoj godini odlučila sam da ne želim imati djecu. Ova odluka izazvala je buru u mojoj porodici i natjerala me da preispitam odnose s najbližima, ali i samu sebe. Ovo je priča o mojoj borbi za pravo na vlastiti izbor i traženju prihvaćanja u društvu koje često ne razumije drugačije odluke.
Jedne večeri moj muž Ivan mi je rekao da njegova teško bolesna majka, gospođa Mara, mora preseliti kod nas. Moj otpor izazvao je lavinu optužbi i sumnji, a na kraju sam ostala sama s djecom i pitanjem jesam li bila sebična. Ovo je priča o borbi između vlastite savjesti, obiteljskih očekivanja i granica koje svaka žena mora postaviti.
Moje ime je Ivana i već godinama osjećam kako luksuz i siromaštvo razdiru moju obitelj. Moj sin Luka dobiva skupe poklone od svekrve i svekra, ali ih nikada ne smije ponijeti kući, dok mi jedva spajamo kraj s krajem. Ova nepravda stvara napetost među nama, a ja se pitam što je zapravo važno u obitelji.
Moje ime je Mirela i živim u Sarajevu. Moja kćerka Hana doživjela je poniženje u školi kada joj je učiteljica, bez mog znanja, odrezala kosu jer je smatrala da je ‘neuredna’. Ova priča govori o boli, borbi za dostojanstvo i pitanjima identiteta u našem društvu.
Godinama sam radio u Njemačkoj, sanjajući dan kad ću svojoj djeci omogućiti bolji život. Kupio sam im stanove u Zagrebu i Sarajevu, ali sada, kad sam se vratio, osjećam se kao stranac u njihovim životima. Pokušavam pronaći smisao i odgovor na pitanje gdje sam pogriješio.
Ostavila sam sina kod svoje majke na tjedan dana, vjerujući da činim najbolje za njega. Povratak me suočio s istinama koje su me slomile i natjerale da preispitam sve što sam znala o obitelji i povjerenju. Ovo je moja priča o boli, oprostu i borbi za budućnost vlastitog djeteta.
Moj svijet se srušio jednim pozivom nepoznate žene koja mi je rekla da ima dijete s mojim mužem. U toj oluji boli, sumnje i izdaje, morala sam pronaći snagu da zaštitim sebe, svoju djecu i odlučim što dalje. Ovo je priča o tome kako sam preživjela najteži period svog života i pronašla novu sebe.
Zovem se Ljiljana, imam 67 godina, i prije dvije godine prodala sam našu veliku kuću u Sarajevu kako bih pomogla svojoj djeci da riješe stambeno pitanje. Danas, dok sjedim sama u malom stanu na Grbavici, osjećam se kao da sam izgubila i dom i mjesto u njihovim životima. Ovo je priča o žrtvi, razočaranju i čežnji za obitelji koja se polako udaljava.
