Moje ime je Ivana i već pet godina pokušavam postati majka. Nakon bezbroj neuspjelih pokušaja, moj suprug Dario i ja suočavamo se s najtežim pitanjem našeg života. Sve se mijenja kad jednog hladnog prosinačkog jutra pronađemo dijete na pragu naše zgrade.
Moja priča počinje onog jutra kad sam, iznerviran i umoran, rekao svojoj ženi Lejli da se vrati na posao jer sam mislio da je previše lijena. Ostao sam sam s našim sinom, uvjeren da ću sve lako riješiti, ali istina o roditeljstvu i našoj obitelji me pogodila jače nego što sam mogao zamisliti. Ovo je priča o ponosu, pogreškama i ljubavi koja se rađa iz priznanja vlastitih slabosti.
Sjedile smo na istom kauču, Ariana i ja, svaka sa svojim slomljenim srcem. Ona je izgubila dečka, ja muža, a obje smo ostale bez odgovora na pitanje: zašto? U toj tišini i boli, pronašle smo snagu jedna u drugoj, ali i suočile se s istinama koje smo godinama gurale pod tepih.
Vratila sam se iz bolnice s novorođenom kćeri, a kod kuće me dočekala tišina, nered i potpuna odsutnost podrške. Suprug Ivan bio je zaokupljen poslom, a ja sam se osjećala izgubljeno, prevareno i potpuno sama u najvažnijem trenutku života. Ovo je priča o borbi za sebe i svoje dijete, o razočaranju, ali i o snazi koju sam pronašla kad sam mislila da je više nemam.
Moja svakodnevica je borba između želje za mirom i neprestanih zahtjeva moje svekrve, koja me tretira kao sluškinju u vlastitoj kući. Dok moj muž šuti i podržava svoju majku, ja se pitam gdje sam nestala ja, žena i majka, u toj priči. Ovo je moja ispovijest o ljubavi, žrtvi i granicama koje sam morala naučiti postaviti.
Jedne olujne noći suočila sam muža, Darija, s njegovom stalnom odsutnošću – uvijek kod svoje majke ili zakopan u poslu. Moje majčinstvo pretvorilo se u tihu borbu protiv samoće i ravnodušnosti. Ovo je priča o tome kako sam tražila svoj glas u obitelji koja kao da za mene nije imala mjesta.
Moj svijet se srušio onog dana kad sam se vratila iz bolnice i zatekla supruga s drugom ženom u našem stanu. Godinama sam žrtvovala svoje snove i karijeru za porodicu, vjerujući da činim ispravno, a na kraju sam ostala sama, izdana i izgubljena. Danas, dok pokušavam pronaći smisao u svemu što mi se dogodilo, pitam se: je li ikad prekasno za novi početak?
Od trenutka kad zakoračim u stan, osjećam težinu pogleda i riječi. Moj muž Dario i svekrva Ljubica stalno nalaze zamjerke na moj način vođenja doma i odgoja naše kćeri. Ovo je moja priča o tome kako je živjeti u vlastitom domu, a osjećati se kao gost, i kako tražim snagu da se izborim za sebe.
Moja priča počinje neočekivanim susretom u lokalnoj ambulanti, gdje sam upoznala svog supruga. Kada sam ostala trudna, njegova majka je preuzela kontrolu nad našim životima, zahtijevajući da se preselim kod njih. Borba za vlastitu neovisnost i granice postala je svakodnevica, a obiteljski odnosi su se našli na rubu pucanja.
Moj muž i ja smo sanjali veliku porodicu, ali nakon rođenja trećeg djeteta, naš brak se pretvorio u poprište optužbi i šutnje. On me sada krivi za naše financijske probleme, iako je upravo on bio taj koji je najviše želio još jedno dijete. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, ali i pitanjem – jesam li stvarno ja kriva ili smo oboje izgubili kompas?
Oduvijek sam bila ona koja drži sve konce u rukama, majka, supruga, kći. Kada me muž izdao i napustio, svijet mi se srušio, a ja sam ostala sama s djecom i prazninom u srcu. Ovo je priča o tome kako sam kroz bol i izdaju naučila ponovno voljeti sebe.
Na obiteljskom ručku sam izgubila svijest od iscrpljenosti, jer moj muž Dario nije preuzeo ni djelić brige oko našeg novorođenčeta. Osjećala sam se potpuno sama, iznevjerena i ponižena pred cijelom obitelji. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i pitanje – ima li još nade za nas?
