Moje ime je Ivana i nekad sam vjerovala da imam sve – ljubav, podršku i sigurnost. No, kad je moj sin Luka teško obolio, svi su se od mene okrenuli, a riječi najbližih zarezale su dublje od svake boli. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: gdje nestaje suosjećanje kad nam je najpotrebnije?
Jedne olujne noći muž me optužio za sve nesreće koje su nas snašle i izbacio iz kuće. Ostala sam bez sina, bez doma, ali nisam izgubila vjeru u sebe kao majku. Ovo je moja borba za istinu, oprost i novi početak.
Oduvijek sam osjećala da sam rastrgana između vlastitih snova i očekivanja svoje obitelji. U ovoj priči govorim o sukobu koji je razorio naš dom, o izdaji, oprostu i tome koliko je teško pronaći sebe među svakodnevnim obavezama. To je priča o boli, nadi i pitanju može li se zaista početi ispočetka.
Dvanaest godina živim s Damirom u braku gdje novac određuje sve. Izgubila sam sebe pokušavajući biti savršena supruga i majka, dok me praznina i nemoć guše. Sada stojim na raskršću: imam li snage izabrati vlastitu slobodu i vrijednost?
Moje ime je Ivana i cijeli život sam sanjala plesati, ali izdaja mog muža i prometna nesreća koja me prikovala za invalidska kolica sve su mi snove srušili. U borbi s boli, osudom okoline i vlastitom obitelji, naučila sam kako pronaći snagu za oprost i novi početak. Ovo je moja priča o gubitku, bijesu, oprostu i hrabrosti da ponovno sanjam.
Na svadbi svog sina osjećala sam kako mi se srce cijepa između ponosa i boli. Nisam mogla prihvatiti njegov izbor supruge, a svaki moj osmijeh bio je samo maska za unutarnju patnju. Sada, dok gledam kako mi se obitelj udaljava, pitam se postoji li još šansa za pomirenje i mir u duši.
Moja majka je došla živjeti kod nas nakon što je napunila 75 godina, misleći da je to najprirodnija stvar na svijetu. Međutim, ubrzo sam shvatila da su svakodnevni suživot, stare rane i neizgovorene riječi mnogo teži nego što sam mogla zamisliti. Ovo je priča o tome kako su se naši odnosi mijenjali, kako sam se borila za vlastiti mir i kako sam naučila što znači biti kćerka, supruga i majka – sve u isto vrijeme.
Moje ime je Ljiljana i imam unuke koje volim više od svega, ali moj sin Ivan i snaha Mirela mi ne dopuštaju da ih čuvam. Sve je počelo zbog nesporazuma i optužbi da sam kriva za njihove financijske probleme. Svaki dan se pitam jesam li mogla nešto drugačije i hoću li ikada ponovno biti dio njihovih života.
Moja svekrva, Marija, traži od mene da prodam kuću koju sam naslijedila od roditelja i preselim se kod nje radi njezine udobnosti. Osjećam se rastrgano između vlastite sreće i tuđih očekivanja, dok se moj suprug Ivan povlači i ne želi zauzeti stranu. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pitanjem: gdje su granice žrtve za obitelj?
Moje ime je Ivana i cijeli život sam bila oslonac svojoj obitelji. Dok su mama i sestra birale lakši put, ja sam se žrtvovala, ali sada, kad mi se pruža prilika za vlastitu sreću, pitam se imam li pravo napokon izabrati sebe. Ovo je priča o ljubavi, boli i granicama žrtve.
Nikada neću zaboraviti noć kad sam rodila našeg sina, a umjesto podrške od muža, doživjela sam izdaju koja mi je slomila srce. Kroz bol, samoću i razočaranje, pronašla sam snagu u sebi i naučila koliko vrijedim. Ovo je priča o borbi za poštovanje, dostojanstvo i ljubav u tipičnoj bosansko-hrvatskoj obitelji.
Sjedim sama u hladnoj kući, dok mi kroz glavu odzvanjaju riječi moje kćeri: ‘Više nam ne trebaš.’ Sve što sam gradila i voljela sada mi se čini dalekim, a osjećaj odbačenosti guši me više od zime koja ulazi kroz prozore. Pitam se gdje sam pogriješila i ima li još mjesta za mene u ovom svijetu koji sam stvarala za njih.
