Moje ime je Ivana i cijeli život sam pokušavala biti dobra majka svojoj djeci, ali danas, dok mi sin Filip viče u lice da mu nisam dala dovoljno, osjećam se kao da sam podbacila. Ova priča je o tome kako su se naši snovi o boljem životu pretvorili u gorčinu, nesporazume i neizrečene zamjerke. Ponekad se pitam gdje smo pogriješili i jesmo li ikada mogli biti prava obitelj.
Moje ime je Jasmina i cijeli život gledam kako se moje dvije kćeri, Ivana i Mirela, natječu jedna s drugom. Njihovo rivalstvo nikada nije bilo otvoreno, ali je uvijek tinjalo ispod površine, a sada se prenijelo i na njihove sinove, Leona i Tarika. Osjećam se bespomoćno dok gledam kako se obiteljske napetosti samo produbljuju, a ja ne znam kako ih zaustaviti.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako su praznici, koji su trebali biti vrijeme radosti, postali izvor stresa i tuge zbog neprestanih dolazaka muževljeve porodice. Između kuhinje, zamjerki i osjećaja da sam nevidljiva, morala sam odlučiti gdje povući granicu. Ovo je moj pokušaj da pronađem glas i zaštitim svoje dostojanstvo u vlastitom domu.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti trenutak kad sam shvatila da ljubav moje bake dolazi u obliku štedne knjižice, a ne u toplini poklona. Odrasla sam između čežnje za njezinom pažnjom i tihe zavisti prema prijateljima čije su bake uvijek donosile slatkiše i igračke. Tek kad je obitelj pukla zbog nesporazuma, shvatila sam koliko su sitnice važne za osjećaj pripadnosti.
U pedeset petoj godini, suočavam se s bolnom istinom: osjećaji prema mojoj supruzi su nestali. Kroz svakodnevne rutine, obiteljske nesuglasice i tišinu koja nas je obavila, pokušavam pronaći smisao i hrabrost za promjenu. Ovo je priča o gubitku, preispitivanju i traženju novog puta u životu.
