Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam posvetila sinu Dini. Naša veza prošla je kroz oluje, osobito kad je odrastao i krenuo putem koji nisam razumjela. Sve se promijenilo onog dana kad mi je predložio da se preselim u dom za starije i prepustim mu kuću, što je otvorilo stare rane, ali nas na kraju naučilo pravom poštovanju.
Moje ime je Vesna, i nikada nisam mislila da će me vlastita djeca natjerati da razmišljam o smrti dok još osjećam život u sebi. Sve je počelo jedne nedjelje za ručkom, kad su Ana i Dario otvoreno pitali mene i supruga Ivana kad ćemo napokon napisati oporuku. Od tog trenutka, naš dom više nije bio isti, a ja sam počela preispitivati sve što sam znala o roditeljstvu, ljubavi i povjerenju.
Moja majka je uvijek govorila da sam nezahvalna, iako sam cijeli život pokušavala ispuniti njezina očekivanja. Odrasla sam u Sarajevu, u obitelji gdje se ljubav mjerila ocjenama, uspjesima i uredno složenim stolnjacima. Sada, kad sam odrasla, osjećam da se gušim pod teretom njezinih zahtjeva i vlastite nemoći da joj dokažem koliko mi je stalo.
Ovo je priča o meni, Jasmini, i mojoj svekrvi Ankici, ženi čiji je dolazak u moj dom ponovno otvorio stare rane i natjerao me da preispitam granice, ljubav i oprost. Kroz napete dijaloge, obiteljske sukobe i svakodnevne borbe, suočavam se s pitanjem: koliko daleko treba ići zbog mira u kući? I može li se ikada oprostiti onome tko te najviše povrijedio?
Moje ime je Vesna i nakon trideset godina braka, moj svijet se srušio u jednom trenutku. Sve je počelo običnim telefonskim pozivom koji je otkrio tajnu za koju nisam bila spremna. Sada stojim pred raskršćem, pitajući se što dalje i tražeći podršku od onih koji su možda prošli kroz sličnu bol.
Moje ime je Isabella i već godinu dana nisam vidjela svog unuka. Sve je počelo kad sam prestala financijski pomagati svojoj kćeri Valentini, a ona mi je okrenula leđa. Ova priča je moj vapaj za savjetom i razumijevanjem.
Moja majka, Jasna, živi u luksuzu dok ja sa suprugom Edinom i našim sinom Leonom, koji ima Downov sindrom, svakodnevno vodim bitku s financijama i predrasudama. Majka me neprestano ponižava zbog Edinove skromne plaće, a njezine riječi bole više od bilo kakve materijalne oskudice. Kroz ovu priču otkrivam koliko je teško nositi se s obiteljskim pritiscima i koliko snage treba za zaštititi vlastitu obitelj.
Moj život se raspao onog dana kad sam pročitala oporuku svog muža. Sve što smo zajedno gradili, završilo je u rukama žene za koju nikad nisam čula. Sada se pitam – što vrijedi ljubav, trud i godine kad te na kraju izdaju oni kojima si najviše vjerovao?
Sve je počelo napetim ručkom kod moje buduće svekrve, gdje sam osjećala da nikada neću biti dovoljno dobra za njenog sina. Kroz niz nesporazuma i obiteljskih drama, naš odnos je bio na rubu pucanja, ali nas je bolest u obitelji natjerala da zaboravimo ponos i pronađemo zajednički jezik. Danas, kad zajedno nazdravljamo, pitam se koliko je malo potrebno da se ljudi zaista razumiju.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam provela u malom selu kraj Dervente. Odrasla sam na zemlji, naučila što znači štednja i rad, ali kad je riječ o unuci, srce mi je mekše nego što bih htjela priznati. Sve se promijenilo kad je zet, Ivan, odlučio da više ne smijem viđati malu Emu jer sam joj, navodno, kvarila zdravlje – a ja se pitam, jesam li stvarno pogriješila ili je ovo samo još jedna rana koju nosi svaka baka u ovoj zemlji?
Moje ime je Ivana i još uvijek ne znam kako sam preživjela prošlu godinu. Moj muž Dario me prevario s mojom sestrom Anom, a onda je iz naše kuće nestao novac koji smo štedjeli za sinovljev fakultet. Sada stojim pred ruševinama naše obitelji, pitajući se ima li oprosta i kako dalje.
Nakon što su naša djeca otišla svojim putem, kuća je odjednom postala prevelika, a tišina preglasna. Suprug i ja morali smo pronaći novi smisao i naučiti kako ponovno biti ‘mi’, a ne samo roditelji. Kroz suze, svađe i sitne radosti, otkrili smo da i u jesen života može procvjetati nešto novo.
