Moje ime je Lejla i radim kao medicinska sestra u maloj bolnici na rubu Sarajeva. Priča govori o starcu Hamzi, čiji je život izgubio smisao zbog usamljenosti i zanemarenosti, sve dok ga iznenadni dolazak unuka nije podsjetio na snagu obiteljske ljubavi. Kroz ovu priču proživljavam vlastite sumnje, borbe s kolegama i duboke emocije koje me tjeraju da preispitam što znači biti čovjek.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će jedan dječji pogled promijeniti cijeli moj život. Kada sam kao medicinska sestra odlučila donirati bubreg malom Emiru, nisam znala koliko će to utjecati na mene, njegovu obitelj i cijelu našu zajednicu. Ova priča je o hrabrosti, boli, nadi i pitanjima koja ostaju nakon što se svjetla bolničkih hodnika ugase.
Godinama sam šutjela o muževim prevarama, glumeći sretnu ženu zbog djece i mira u kući. Sve se promijenilo kad sam doživjela nesreću i završila u bolnici, gdje sam prvi put jasno vidjela tko mi je zaista podrška. Ta bolna spoznaja natjerala me da preispitam cijeli svoj život i donesem odluku koju sam godinama odgađala.
Moje ime je Lejla i cijeli moj svijet se srušio onog dana kad sam saznala da moj sin Amar ima leukemiju. Njegova posljednja želja bila je da prikupimo 15.000 knjiga za djecu u bolnicama, a ja sam, slomljena ali odlučna, krenula ispuniti njegov san. Ova priča je o borbi, gubitku, ljubavi i snazi zajednice koja je iz tuge stvorila svjetlo.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kada sam morala pustiti ruku svoje dvogodišnje kćeri, Eme. U bolničkoj sobi, okružena sestrama koje su tiho pjevale ‘Ti si moje sunce’, suočila sam se s najtežom odlukom u životu – darovati Emičine organe drugoj djeci. Ova priča je o boli, ljubavi i hrabrosti koju nisam znala da imam.
Zovem se Dario i radim kao medicinski tehničar na odjelu za neurološku rehabilitaciju u Zagrebu. Jednog dana, kad sam trebao biti otpušten iz bolnice nakon moždanog udara, nitko iz moje obitelji nije došao po mene. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje su nestale ljubav, odgovornost i oprost među nama.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad sam rodila svog sina, a onda ga ostavila u bolnici. Ova priča je moj pokušaj da objasnim zašto sam to učinila, suočena s vlastitim demonima i pritiscima društva. Možda ćete me osuditi, ali možda ćete i razumjeti – jer život nije uvijek crno-bijel.
Moje ime je Ivana i život mi se preokrenuo u jednom danu. Dok sam ležala u bolnici boreći se s bolešću, muž mi je doveo svoju ljubavnicu u naš stan. Najteže od svega bilo mi je što ni vlastita majka nije stala uz mene.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom iz bolnice, a završilo je s bebom u naručju moje svekrve. U ovoj priči otkrivam kako sam se suočila s nevjerovatnom tajnom, obiteljskim sukobima i pitanjem što znači biti majka. Ovo je ispovijest o ljubavi, izdaji i hrabrosti da se suočim s istinom.
Godine 2016. suočila sam se s najtežom borbom svog života – borbom za vlastiti bubreg. Kada sam već izgubila nadu, pojavio se nepoznati čovjek, Gabrijel, koji je ponudio da mi spasi život. Naša veza prerasla je granice zahvalnosti, ali sudbina nam nije dopustila sretan završetak.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će mi život ponuditi izbor između vlastitog srca i srca moje djece. Liječnici su mi rekli da neću preživjeti ako rodim sva tri blizanca, ali nisam mogla odustati ni od jednog. Ova priča je o borbi, ljubavi i onome što znači biti majka u svijetu gdje su čuda rijetka, ali ipak moguća.
Moje zdravlje se iznenada pogoršalo tijekom vrućeg ljeta, a briga moje djece otkrila je pravu istinu o njihovim motivima. Dok sam ležala u bolnici, shvatila sam da njihova pažnja nije bila iz ljubavi, već iz interesa za nasljedstvo. Odluka da promijenim oporuku bila je teška, ali nužna za moj mir.
