Godinama sam šutjela o muževim prevarama, glumeći sretnu ženu zbog djece i mira u kući. Sve se promijenilo kad sam doživjela nesreću i završila u bolnici, gdje sam prvi put jasno vidjela tko mi je zaista podrška. Ta bolna spoznaja natjerala me da preispitam cijeli svoj život i donesem odluku koju sam godinama odgađala.
Moj sin Marko godinama je bio udaljen od mene, a ja sam to opravdavala njegovom potrebom za samostalnošću. Tek kad je završio u bolnici, suočila sam se s njegovim tajnama i ljudima koji su ga poznavali bolje nego ja. Sada se pitam jesam li ikada bila majka kakvu je trebao.
Godinama sam šutjela o muževim prevarama, uvjeravajući sebe da je to najbolje za našu djecu. Tek kad sam doživjela nesreću i završila u bolnici, otkrila sam tko mi je zaista prijatelj, a tko samo sjena u mom životu. Ta spoznaja natjerala me da donesem odluku koju sam godinama odgađala.
Moje ime je Amra i nikada neću zaboraviti trenutak kada je moja kćerka Lejla prestala disati. U toj bolničkoj sobi, između zvuka monitora i šapata doktora, molila sam se kao nikada prije. Ono što se dogodilo nakon toga promijenilo je moju obitelj zauvijek.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti trenutak kad su mi rekli da oba moja sina, blizanci, imaju rijetku srčanu manu. Od euforije zbog rođenja do očaja i borbe za svaki njihov dah, naša obitelj prošla je kroz pakao i nazad. Ovo je priča o ljubavi, strahu i nadi koja nikada ne umire.
Započinjem priču u trenutku kada me sestra odbija doći po mene iz bolnice, iako sam slab i zbunjen nakon moždanog udara. Kroz sjećanja i bolne dijaloge otkrivam obiteljsku povijest, razočaranja i izdaje, ali i vlastite pogreške koje su nas udaljile. Na kraju se pitam ima li oprosta za nas koji smo jedni druge ostavili kad je bilo najteže.
Jednog jutra, dok sam spremala doručak, ćerka me je zamolila da čuvam njenog sina dok je ona u bolnici. Nisam ni slutila da će tih nekoliko dana otkriti porodične tajne koje su mi promenile pogled na sopstvenu porodicu. Sada se pitam da li sam zaista poznavala svoju ćerku i gde smo kao porodica pogrešili.
Zazvonio je telefon i moj život se u tom trenutku raspao na tisuću komadića. Nazvali su iz hitne pomoći da je moj bivši muž, kojeg nisam vidjela godinama, završio u bolnici i da sam ja njegov kontakt za hitne slučajeve. Morala sam se suočiti s prošlošću koju sam godinama pokušavala zaboraviti i reći istinu svojoj kćeri – ali i sebi.
Moj sin Marko je godinama bio udaljen od mene, a ja sam to pripisivala njegovoj zrelosti i potrebi za samostalnošću. Tek kada je završio u bolnici, suočila sam se s njegovim tajnama i ljudima koji su ga poznavali bolje nego ja. Sada se pitam jesam li ikada zaista bila majka kakvu je trebao.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti noć kad sam morala ostaviti svog sina Davida u bolnici. Srce mi je pucalo dok su se oko mene lomile riječi, pogledi i tišina moje porodice, a ja sam se borila s vlastitim demonima i osjećajem krivnje. Ovo je priča o boli, nerazumijevanju, ali i tračku nade koji me drži da nastavim dalje.
Moje ime je Lejla i radim kao medicinska sestra u maloj bolnici na rubu Sarajeva. Priča govori o starcu Hamzi, čiji je život izgubio smisao zbog usamljenosti i zanemarenosti, sve dok ga iznenadni dolazak unuka nije podsjetio na snagu obiteljske ljubavi. Kroz ovu priču proživljavam vlastite sumnje, borbe s kolegama i duboke emocije koje me tjeraju da preispitam što znači biti čovjek.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će jedan dječji pogled promijeniti cijeli moj život. Kada sam kao medicinska sestra odlučila donirati bubreg malom Emiru, nisam znala koliko će to utjecati na mene, njegovu obitelj i cijelu našu zajednicu. Ova priča je o hrabrosti, boli, nadi i pitanjima koja ostaju nakon što se svjetla bolničkih hodnika ugase.
