Jednog jutra, dok sam spremala doručak, ćerka me je zamolila da čuvam njenog sina dok je ona u bolnici. Nisam ni slutila da će tih nekoliko dana otkriti porodične tajne koje su mi promenile pogled na sopstvenu porodicu. Sada se pitam da li sam zaista poznavala svoju ćerku i gde smo kao porodica pogrešili.
Zazvonio je telefon i moj život se u tom trenutku raspao na tisuću komadića. Nazvali su iz hitne pomoći da je moj bivši muž, kojeg nisam vidjela godinama, završio u bolnici i da sam ja njegov kontakt za hitne slučajeve. Morala sam se suočiti s prošlošću koju sam godinama pokušavala zaboraviti i reći istinu svojoj kćeri – ali i sebi.
Moj sin Marko je godinama bio udaljen od mene, a ja sam to pripisivala njegovoj zrelosti i potrebi za samostalnošću. Tek kada je završio u bolnici, suočila sam se s njegovim tajnama i ljudima koji su ga poznavali bolje nego ja. Sada se pitam jesam li ikada zaista bila majka kakvu je trebao.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti noć kad sam morala ostaviti svog sina Davida u bolnici. Srce mi je pucalo dok su se oko mene lomile riječi, pogledi i tišina moje porodice, a ja sam se borila s vlastitim demonima i osjećajem krivnje. Ovo je priča o boli, nerazumijevanju, ali i tračku nade koji me drži da nastavim dalje.
Moje ime je Lejla i radim kao medicinska sestra u maloj bolnici na rubu Sarajeva. Priča govori o starcu Hamzi, čiji je život izgubio smisao zbog usamljenosti i zanemarenosti, sve dok ga iznenadni dolazak unuka nije podsjetio na snagu obiteljske ljubavi. Kroz ovu priču proživljavam vlastite sumnje, borbe s kolegama i duboke emocije koje me tjeraju da preispitam što znači biti čovjek.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će jedan dječji pogled promijeniti cijeli moj život. Kada sam kao medicinska sestra odlučila donirati bubreg malom Emiru, nisam znala koliko će to utjecati na mene, njegovu obitelj i cijelu našu zajednicu. Ova priča je o hrabrosti, boli, nadi i pitanjima koja ostaju nakon što se svjetla bolničkih hodnika ugase.
Godinama sam šutjela o muževim prevarama, glumeći sretnu ženu zbog djece i mira u kući. Sve se promijenilo kad sam doživjela nesreću i završila u bolnici, gdje sam prvi put jasno vidjela tko mi je zaista podrška. Ta bolna spoznaja natjerala me da preispitam cijeli svoj život i donesem odluku koju sam godinama odgađala.
Moje ime je Lejla i cijeli moj svijet se srušio onog dana kad sam saznala da moj sin Amar ima leukemiju. Njegova posljednja želja bila je da prikupimo 15.000 knjiga za djecu u bolnicama, a ja sam, slomljena ali odlučna, krenula ispuniti njegov san. Ova priča je o borbi, gubitku, ljubavi i snazi zajednice koja je iz tuge stvorila svjetlo.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kada sam morala pustiti ruku svoje dvogodišnje kćeri, Eme. U bolničkoj sobi, okružena sestrama koje su tiho pjevale ‘Ti si moje sunce’, suočila sam se s najtežom odlukom u životu – darovati Emičine organe drugoj djeci. Ova priča je o boli, ljubavi i hrabrosti koju nisam znala da imam.
Zovem se Dario i radim kao medicinski tehničar na odjelu za neurološku rehabilitaciju u Zagrebu. Jednog dana, kad sam trebao biti otpušten iz bolnice nakon moždanog udara, nitko iz moje obitelji nije došao po mene. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje su nestale ljubav, odgovornost i oprost među nama.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad sam rodila svog sina, a onda ga ostavila u bolnici. Ova priča je moj pokušaj da objasnim zašto sam to učinila, suočena s vlastitim demonima i pritiscima društva. Možda ćete me osuditi, ali možda ćete i razumjeti – jer život nije uvijek crno-bijel.
Moje ime je Ivana i život mi se preokrenuo u jednom danu. Dok sam ležala u bolnici boreći se s bolešću, muž mi je doveo svoju ljubavnicu u naš stan. Najteže od svega bilo mi je što ni vlastita majka nije stala uz mene.
