Stajala sam pred oltarom, ali osjećala sam se kao da nestajem. Zaručnikova obitelj pokušavala je preuzeti svaki aspekt mog života, dok sam ja sve više gubila svoj glas. Ovo je priča o mojoj borbi za slobodu i identitet u društvu koje često očekuje poslušnost, a ne sreću.
U gluho doba noći bježim s dvoje djece iz doma punog nasilja. Na hladnim stepenicama, odbijena od najbolje prijateljice, osjećam se izgubljeno između očaja i potrebe da nastavim dalje. Dok mi se djeca privijaju uz mene, pitam se ima li još itko u ovom gradu tko bi nam pružio ruku.
Jednog jutra sam, slomljena i izgubljena, ostavila muža i djecu kod svekrve u Sarajevu i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajem krivnje, ali i neizdrživom potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale zarobljeno između očekivanja drugih i vlastitih snova.
Moje ime je Ana. U trenutku kada sam zatvorila vrata stana, noseći samo torbu sa tri stvari, znala sam da više ništa neće biti isto. Ovo je priča o mom bijegu na more, suočavanju s porodičnim tajnama i borbi da pronađem sebe između osjećaja krivice i hrabrosti da postavim granice.
Nakon godina provedenih u vezi s Markom, shvatila sam da je vrijeme za promjenu. Njegova lijenost i nedostatak odgovornosti postali su nepodnošljivi, a ja sam bila iscrpljena od nošenja tereta naše veze. Odlučila sam preuzeti kontrolu nad svojim životom i napustiti ga, unatoč strahu od neizvjesne budućnosti.
Moja majka, vječna kontrolorka, uvijek je imala čvrst stisak nad mojim životom. Njena opsesija kontroliranjem svakog aspekta mog života dosegla je vrhunac jednog dana, što me natjeralo na odluku koja će promijeniti sve. Ovo je priča o mom pokušaju bijega iz majčinog svevidećeg oka, samo da bih otkrila da su neke veze nemoguće prekinuti.
