Moje ime je Ivana i život mi se preokrenuo onog dana kad sam odlučila pronaći biološke roditelje svoje usvojene kćeri, Lejle. Kad sam ih pronašla, nisu imali ništa osim jedno drugo i nekoliko vreća na tramvajskoj stanici. Pozvala sam ih u svoj dom, ne sluteći koliko će to promijeniti naše živote i koliko će me natjerati da preispitam što znači biti majka.
Moje ime je Mirela i prije dvije godine ostala sam bez doma, bez posla i bez nade. Kroz suze, hladne noći na klupi u Sarajevu i borbu s predrasudama, pronašla sam snagu da pokrenem inicijativu za pomoć beskućnicima. Danas vodim malu zajednicu ljudi koji su prošli isto što i ja, a svaki dan me podsjeća koliko je malo potrebno da se život okrene naglavačke.
U trenutku kada sam odlučila pomoći beskućniku Nikoli, nisam mogla ni zamisliti koliko će taj čin promijeniti moj pogled na svijet. Njegova priča o gubitku i borbi za preživljavanje duboko me dirnula i natjerala da preispitam vlastite prioritete. Ova priča otkriva surovu stvarnost života na ulici i važnost empatije.
Na užurbanim ulicama Zagreba, gdje tempo života često ostavlja malo prostora za empatiju, mlada žena po imenu Ana odvojila je trenutak da se poveže s beskućnikom i veteranom po imenu Ivan. Njezina mala gesta dobrote bila je dočekana s zahvalnošću, ali ono što se dogodilo ubrzo nakon toga bio je dirljiv podsjetnik na surov i nemilosrdan svijet s kojim se suočavaju oni bez doma. Ova priča istražuje složenost beskućništva i prolaznu prirodu nade u ravnodušnom društvu.
